ONE TAKE FILM FESTIVAL MEĐUNARODNI JE FESTIVAL FILMOVA SNIMLJENIH U JEDNOM KADRU, DRUGIM RIJEČIMA U JEDNOM DAHU, OD TRENUTKA UKLJUČENJA DO TRENUTKA ISKLJUČENJA RADA KAMERE. ONE TAKE FILM FESTIVAL ISKLJUČUJE, NA PRVI POGLED, GOTOVO NEISKLJUČIV DIO FILMA -MONTAŽU I TIME ZABRANJUJE REZ, PRETAPANJA, ODTAMNJENJA/ZATAMNJENJA I SVE OSTALE OBLIKE MONTAŽNIH SKLOPOVA. NA TAJ NAČIN ONE TAKE FILM FESTIVAL STVARA PROSTOR ZA POTICAJNIJE FILMSKO PROMIŠLJANJE I UZBUDLJIVO FILMSKO DJELOVANJE. ONE TAKE FILM FESTIVAL JEDINSTVENI JE FESTIVAL TE VRSTE U SVIJETU I ODRŽAVA SE U ZAGREBU. ONE TAKE FILM FESTIVAL UKLJUČUJE GOTOVO SVE FILMSKE ŽANROVE (DOKUMENTARNI,IGRANI, EKSPERIMENTALNI, GLAZBENI VIDEO I NAMJENSKI), A DUŽINA TRAJANJA FILMOVA NIJE OGRANIČENA. ONE TAKE FILM FESTIVAL DAJE PRVENSTVENO NAGLASAK NA ESTETSKI ČIN FILMSKOG DJELA, DOK JEDAN KADAR SMATRA SAMO OKVIROM U KOJEM SE KREĆU IDEJE, PRIČE, EMOCIJE... JER ODAVNA SU VEĆ LUMIEREOVI RADNICI "U JEDNOM KADRU" IZAŠLI IZ TVORNICE. STOGA NE TREBA BITI FASCINIRAN TOM ČINJENICOM. ONE TAKE FILM FESTIVAL NUDI, UZ SLUŽBENI PROGRAM KONKURENCIJE, MNOGA POPRATNA DOGAĐANJA - PREMIJERE, PREDAVANJA, IZLOŽBE, KONCERTE I NARAVNO DOBAR PROVOD. ONE TAKE FILM FESTIVAL MJESTO JE NA KOJEM ĆETE SE, U TRI DANA, UVJERITI U MOGUĆNOST ISKLJUČIVANJA KLASIČNOG  MONTAŽNOG PROMIŠLJANJA FILMA U KORIST HVATANJA DJELIĆA STVARNOSTI U NJEGOVU KONTINUITETU.  

Prvih dvadeset godina u samo jednom kadru

piše

Sanja Šamanović

direktorica One Take Film Festivala

Dvadeset godina, trinaest festivala, 800 prikazanih filmova, gotovo 400 filmova u konkurenciji, desetak izložbi, dvjestotinjak gostiju.

A tijekom ovoga trinaestog festivalskog izdanja, posebnoga po mnogo čemu, kroz tri festivalska dana podsjetit ćemo vas na tih naših dvadeset godina.

Vedran Šamanović, pokretač One Take Film Festivala i tadašnji predsjednik Kinokluba Zagreb preminuo je 2009. Vedran je vodio Festival četiri izdanja, a kao filmski autor, redatelj i snimatelj shvaćao je potrebe autora da svoje ideje izraze kroz nekonvencionalni filmski pristup. Upravo mu je to i bila misao vodilja kada nas je prije dvadeset godina uključio u organizaciju Festivala. Uz njegov poticaj pokrenuli smo i – svih ovih godina održali projekt koji je Zagrebu i Hrvatskoj dao nešto jedinstveno u svijetu. On nas je držao na okupu, mirio nas je i tješio, gurao kada smo htjeli odustati. I svih ovih godina nakon njegove smrti vrijedi isto. Mislim da sa sigurnošću mogu reći da je on zasigurno najzaslužniji da je Festival opstao do danas.

Od početka 2003. mijenjali smo koncept. Festival se održavao bijenalno, anualno. Ponekad su značajniju ulogu igrali izložbeni programi, ponekad filmski popratni programi. Ali ono što je u ovih trinaest izdanja i punih dvadeset godina ostalo nepromijenjeno jest program konkurencije. U konkurenciji su uvijek bili samo filmovi snimljeni u jednom dahu, od trenutka uključenja do trenutka isključenja rada kamere. Bez kompromisa, bez „malo“ zacrnjenja, bez „samo“ jednog kadra prije špice, bez pretapanja.

Uvijek SAMO JEDAN KADAR.

A do dvadeset godina došli smo zbog konkurencije, ali i zbog mnogobrojnih drugih filmskih i izložbenih popratnih programa. Ugostili smo filmove koji su bili skoro pa jedan kadar, filmove dugih kadrova, filmove statičnih kadrova, kroz jedan kadar predstavili smo Iran, Indiju, prikazali smo filmske programe o ljudskim pravima, o ljubavi,…

U programima Loading…, One Take in Space te izložbenim programima predstavili smo značajne svjetske filmaše, kao i mnogobrojne hrvatske konceptualne umjetnike.

Surađivali smo sa srodim festivalima u svijetu, gostovali te prikazivali i njihove retrospektive.

Festival se održavao na nizu lokacija u Zagrebu, od kina Europe, MSU-a, kina Tuškanac, MM centra, Gliptoteke, KIC-a, Centra za likovni odgoj grada Zagreba, galerije Greta, te drugih lokacija. Bilo nas je po cijelom gradu, Hrvatskoj i svijetu. Predstavljali smo Festival kroz radionice, projekcije, tribine. Promovirali smo ideju jednog kadra i mislim da smo uspjeli. Naravno, nismo mi bili prvi koji su se sjetili filma u jednom kadru, ali bili smo – prvi u svijetu koji su pokrenuli ovakav festival. Počevši kao jedan od projekata Kinokluba Zagreb, Festival se osamostalio i stigao do ovih dvadeset godina zauzevši značajno mjesto na hrvatskoj festivalskoj sceni kao jedan od najznačajnijih „malih“ festivala.

Kroz dvadeset godina u organizaciji Festivala promijenilo se mnoštvo suradnika i ovaj katalog bi bio premal da ih sve nabrajam, ali svima bih se posebno zahvalila na trudu, strpljenju i toleranciji. Svi su uvijek bili tu kada je trebalo. Izrasle su te suradnje u prijateljstva, izrodile su nekakve druge projekte, pa i kada su službeno otišli iz organizacije Festivala, uvijek su bili spremni pomoći i još uvijek pomažu.

Ove godine u službenoj konkurenciji natječe se 26 filmova. Kao i uvijek teme, rodovi i trajanja su raznoliki. Pojedinim autorima ovo su prvi filmovi, neki su već nagrađivani i renomirani filmaši. No, svi su svoje filmove režirali u jednom kadru, ne jer je jedan kadar zanimljiv, ne jer su htjeli biti drukčiji. Režirali su ih u jednom kadru isključivo zato jer je njihova priča „tražila“ jedan kadar, jer su njihovi filmovi „morali“ biti snimljeni u jednom kadru. U suprotnom oni bi se rasplinuli, njihova poruka ne bi došla do nas. A kao i uvijek, osim konkurencije pripremili smo veći broj popratnih programa. Crno-bijeli filmovi u jednom kadru vraćaju nas u doba filmskih početaka, kada je jedan kadar bio jedini način filmskog izričaja. Statični kadar pokazuje svu zanimljivost svijeta koji nas okružuje čak i kada netremice promatramo samo jedno mjesto. Naš tradicionalni program One Take in Space uvodi nas u neka nova metafizička promišljanja njegovih autora.  

Izložbu kojom obilježavamo ovu obljetnicu prati retrospektiva naših dvanaest pobjednika. Od prvoga igranog filma Fabrizija Prade, do prošlogodišnjeg laureata i ovogodišnjeg člana Ocjenjivačkog suda Niklasa Bauera. Svoje eksperimentalne filmove doveli su do Grand prixa Ewa Górzna, Marcellvs L., Ben Ferris i Brian Lien. Pobjednici su stizali iz cijelog svijeta. Morteza Fereydou iz Irana, Chus Domínguez iz Španjolske, Slobodan Maksimović iz Slovenije. Peter Blackburn pobijedio je jednim osamdesetminutnim kadrom, dok su Lendita Zeqiraj i Fernando Franco svoje priče ispričali kroz kratke bravure.

Raznoliki filmovi su pobjeđivali, akcijski, meditativni, igrani, angažirani, eksperimentalni… I sve to govori u prilog tomu da je jedan kadar, bio on kratak ili dugačak, bio igrani ili eksperimentalni, bavio se on fikcijom, suvremenim društvenim tematikama ili se pak fokusirao na emocije samog autora, samo način za ispričati priču. I kao što uvijek naglašavamo, jedan kadar je samo okvir u kojem se kreću naše ideje, priče i emocije.

I za kraj ovog uvodnika jedna teška odluka.

Nakon dvadeset godina odlučili smo stati. Privremeno ili trajno za sada ne znamo. U svakom slučaju uzeti pauzu i razmisliti kako i da li uopće dalje. I zato sljedeće godine Festival nećemo održati.

Hoćemo li se nakon toga vratiti bijenalnoj formi, hoćemo li Festival u potpunosti prebaciti on line, hoćemo li u skladu s novim, suvremenim trendovima jednog kadra kreirati jedan novi i drukčiji festival, ili ćemo ovu našu dvadesetogodišnju predivnu priču završiti?

Ne znam. Dajte nam malo vremena i prostora za kreiranje novih ideja, za stvaranje nekih novih koncepata, za okupljanje nekih novih mladih ljudi i možda se vidimo za dvije godine. I možda upravo ovaj naš trinaesti, THE LUCKY ONE zatvori samo prvih dvadeset godina One Take Film Festivala. 

A ako i ne, dvadeset godina je lijep broj.

Bilo je lijepo raditi, družiti se i gledati filmove s vama. 




  


Konkurencija

A Myriad Mind

plesni video, Njemačka, 2022., boja, 3 min

redateljica / Marie Zechiel
scenaristica / Marie Zechiel
snimatelj / Lasse Liebelt
sudjeluju / Siri Elmqvist, Jaewon Jung, Susanne Eder, Maximilian Gärtner, Mihael Bellilov
producentica / Dina Randrihaminay


o filmu


Tri mladića i dvije djevojke plešu u posebno dizajniranom prostoru nalik interijeru neke kutije. Neki među njima su atraktivnije odjeveni od drugih, no svi u potpunosti slijede preciznu koreografiju, te se posve predaju ritmu i osjećajima koji ih nose.


o autorici


Marie Zechiel je plesačica i koreografkinja rođena i odrasla u Njemačkoj, a danas živi i radi u Berlinu. Diplomirala je suvremeni ples na konzervatoriju Trinity Laban Conservatoire of Music and Dance u Londonu, a tijekom dosadašnje karijere profesionalno je nastupala u nizu plesnih trupa i kazališnih produkcija u Europi i svijetu. Kao suutemeljiteljica trupe Siciliano Contemporary Ballet kontinuirano radi na usavršavanju plesnih pokreta i izvedbi. Smatra se tjelesnom pripovjedačicom, odnosno umjetnicom koja tijelo koristi kao pripovjedni alat, kroz pokret kao temeljni oblik izražavanja, ne samo u plesu i na pozornici, nego i na filmu, fotografiji te u performansu. Njezina koreografska vještina počiva na autentičnim pokretima, karakterizaciji likova i njihovu razvoju, te na međuigri tijela u različitim oblicima plesa. Kao plesačica i koreografkinja sudjelovala je u nizu glazbenih spotova, reklamnih filmova i modnih priredbi, a među umjetnicima s kojima je surađivala su i njemački glazbenik i producent Herbert Gronemeyer, njemački rap duo Zugezogen Maskulin te tvrtke Vodafone i Deichmann.

Bambi: Cigarette

glazbeni spot, Mađarska, 2022., boja, 3 min

redatelj / Előd Marosvölgyi
scenarist / Előd Marosvölgyi
snimatelj / Nimród Nyúl
sudjeluju / Dominik Biró, Mátyás Kós, Előd Marosvölgyi
producent / Zoltán Füle

o filmu


Glazbeni spot za pjesmu Cigarette mađarskog glazbenika i pjevača Előda Marosvölgyija, koji djeluje pod umjetničkim imenom Bambi. Teško je reći je li pljačka zlatnih poluga iz jedne banke uspjela, jer se čini da je mladi pljačkaš uhićen te da ga dvojica policajaca u liftu sprovode do parkirališta, odnosno do vozila s upaljenim rotacijskim svjetlima. No, što ako su policajci zapravo maskirani mladićevi ortaci?



o autoru


Mađarski umjetnik Előd Marosvölgyi rođen je 1997. u Budimpešti. On je glumac i scenograf, a na prvoj godini sveučilišta počeo je kao redatelj i dizajner produkcije raditi na glazbenim spotovima. Njegov prvi glazbeni video objavljen je 2017., a na YouTubeu se mogu pronaći još neki njegovi spotovi, primjerice onaj za recentnu pjesmu Kelbimbó. Glumi se vratio 2021. ulogom u gledanoj TV-seriji FBI: International, te je u međuvremenu ostvario nekoliko zapaženih uloga, među ostalim u TV-serijama Keresztanyu i Drága örökösök. Kao zajednička obilježja projekata u kojima sudjeluje ističe autorske vizije, industrijske interijere, duge kadrove i složene likove.

Čisti barok

igrani, Poljska, 2023., boja, 13 min

redatelj / Paweł Czarkowski
scenarist / Paweł Czarkowski
snimatelji /  Piotr Radocki, Piotr Zaworski, Michał Adamczyk, Michał Leśniewski, Marcin Kołodziejczyk, Szymon Jarzabek, Michał Kucharski, Paweł Czarkowski
glumci / Miroslaw Zbrojewicz, Sandra Staniszewska Herbich, Miron Jagniewski, Mikołaj Fajfer, Piotr Walczak, Paweł Pawlak, Arkadiusz Pyć, Tatiana Złotowicz, Marcin Van Gimst, Arkadiusz Milczarek, Denis Woźniak, Marcin Piekoszewski
producent / Paweł Czarkowski

o filmu


Dok jedne večeri stoji na balkonu i puši, sredovječni muškarac pokušava se prisjetiti svega što mu se nedavno dogodilo. Tada mu najprije na mobitel stigne neočekivana fotografija, zatim mu netko iznenada zalupa na vrata sa zahtjevom da ga smjesta pusti u stan. Kada to i napravi, naći će se u prostoru koji je kuhinja drugog stana, a u kojem će mu dvojica muškaraca koji kuhaju reći da se policija raspitivala o događajima koji su se odigrali jučer. Za nevolju, on se tih događaja nikako ne uspijeva sjetiti, tek se povremeno prisjeti nejasnih slika i osoba koje je susreo. Sišavši u prizemlje zgrade, naći će se u prostoru koji izgleda poput noćnog kluba, a u kojem ga različite osobe nastave podsjećati na neugodna zbivanja od jučer. U klubu je i mlada djevojka koja bi mu morala nešto reći, no to neće učiniti jer će on susresti sina s kojim će izići na terasu, na kojoj će se odjednom začuti pucanj.


o autoru


Poljski autor Paweł Czarkowski rođen je 1982. U domovini je najprije stekao diplome iz područja književne kritike i filozofije, nakon čega je završio tečaj kreativnog pisanja, da bi naposljetku u Varšavi diplomirao režiju na Warszawska Szkoła Filmowa. Strastveni je fotograf, glazbenik i pisac, a iskustva stečena na tim područjima sretno je spojio u svom bavljenju filmom. Zagovornik je novog duha u kinematografiji, novih pristupa u prikazima odnosa čovjeka i stvarnosti, ponajviše stoga što ti odnosi uvijek izmiču očekivanjima, i drukčiji su od načina na koje ih ljudi pokušavaju definirati. Paweł je fasciniran mogućnostima interaktivnih filmova i multimedijskih projekata, zbog čega je svoj debitantski projekt Dvorac realizirao kao spoj igranog i dokumentarnog filma. Nakon toga snimio je nekoliko kratkih igranih filmova s legendama poljskog glumišta među kojima su Jan Peszek i Miroslaw Zbrojewicz koji i u filmu koji prikazujemo tumači glavnu ulogu. Trenutačno radi na svom dugometražnom igranom prvijencu.

Dugo poslijepodne

igrani, Iran, 2023., boja, 88 min

redateljica / Sohibanoo Zolghadr
scenarist / Siamak Ahmadi
snimatelj / Jafar Aslani
producentica / Sohibanoo Zolghadr


o filmu


Dok je s bivšim suprugom Saeedom još bila u sretnom braku, bistra i inteligentna Maryam s njim je kreirala inovativni računalni program za graviranje. No sada, kada ona i Saeed više nisu zajedno, Maryam planira dobro zaraditi prodajom tog programa, na način da od bivšeg supruga prikrije sve važne detalje. Ona pak ne zna da su Saeedu poznati njezini planovi i da se on u dobroj mjeri poigrava njome. Štoviše, Maryamine postupke bez njezina znanja nadzire dvoje njihovih zajedničkih prijatelja, Sharara i Babak. Ali nitko od njih nije svjestan da Maryanino djelovanje prati i policija, i to u liku osobe koja se predstavlja kao njezina prijateljica.



o autorici


Iranska glumica, producentica i redateljica Sohibanoo Zolghadr rođena je 1979. Na filmu radi već gotovo desetljeće i pol, jer je kao glumica debitirala 2009. u TV-drami Saat-e Gij-e Zaman redatelja Farzada Motamena. Glumi podjednako i na televiziji i na filmu, u ostvarenjima dugog i kratkog metra, a najznačajnije autorsko ime s kojim je dosad surađivala jest Asghar Farhadi. U Zlatnim medvjedom, Oscarom i Zlatnim globusom te na Pulskom filmskom festivalu nagrađenoj drami Nader i Simin se rastaju iz 2011. svoga glasovitog sunarodnjaka, Sohibanoo je ostvarila zapaženu sporednu ulogu. Dok i dalje neumorno radi kao glumica, te je 2021. godine ostvarila zanimljivu sporednu rolu u trileru Maslahat redatelja Hosseina Darabija, Sohibanoo je sve aktivnija i kao samostalna autorica. Film koji prikazujemo njezino je drugo redateljsko ostvarenje, realizirano pet godina nakon što je u redateljskom stolcu debitirala filmom Sedaha-ye Khamush.

Ghurra

igrani, Nepal, 2022., boja, 4 min

redatelj / Mohan Shrestha
scenarist / Mohan Shrestha
snimatelj / Narayan GC
glumci / Ujjwal Nepal, Subash Prasad Gajurel, Bidur Prasad Sigdel, Prince Bohora, Bhupendra Rayamajhi,  Sushant Shahi
producent / Mohan Shrestha


o filmu


Dok se u nekom mjestu u nepalskoj provinciji na ulici igra crtajući likove kredom na tlu, jedan dječak začuje glas skupljača otpada koji vozeći se na biciklu za sitan novac otkupljuje tuđi otpad, s nakanom da ga preproda. Dječak mu ponudi svoj stari udžbenik koji čovjek pristane otkupiti za četiri rupije, no do prodaje ipak ne dođe jer čovjek nema sitnog novca za uzvrat. Koji trenutak kasnije dječak iz stvari drugog muškarca, koje je ovaj ostavio u podnožju drveta, uzme nešto novca te pohita prema još jednom čovjeku s biciklom. Ovaj, pak, prikuplja dragovoljne priloge za liječenje teško bolesne osmogodišnje djevojčice.



o autoru


Nepalski umjetnik Mohan Shrestha (Mohan Avilashi) daroviti je kreativac, pisac, redatelj i kazališni autor. Pod njegovom redateljskom palicom postavljene su i izvedene mnogobrojne kazališne drame, a režirao je i igrane filmove kratkog i srednjeg metra te glazbene spotove. Predaje glumu na nekoliko škola te srodnih kazališnih i glumačkih ustanova. Mohan je i medijska osoba, influencer čiji su pratitelji najvećim dijelom mladi, a radio je i kao socijalni radnik u sektoru mentalnog zdravlja. Dobitnik je i više nagrada, među ostalim i Banita Multifaceted Talent Award za 2022. godinu te Godhuli Art Service Award za 2023. godinu.

Goruća demokracija

dokumentarni, Izrael, 2023., boja, 21 min

redatelj / Yaniv Berman
snimatelj / Yaniv Berman
producent / Yaniv Berman

o filmu


Krajem ožujka 2023. godine mnoštvo građana Izraela spontano je izašlo na ulice, prosvjedujući protiv vlade i premijera. Razlozi prosvjeda ležali su u onome što je od strane prosvjednika protumačeno kao pokušaj promjene osjetljive strukture izraelskog društva i države, odnosno kao udar na demokraciju. U ponedjeljak 27. ožujka, u 21 sat, zbivanja su se dodatno zaoštrila, došlo je i do sukoba s policijom a neki su prosvjednici ozlijeđeni, te se amalgam nezadovoljstva i bijesa pretvorio u snažan krik frustriranog mnoštva. U filmu koji prikazujemo bez ikakvih montažnih zahvata i u kontinuitetu zabilježena su događanja na ulicama, ono što autor naziva ´gorućom demokracijom´.



o autoru


Izraelski producent, scenarist i redatelj Yaniv Berman rođen je u Haifi 1977. Na Sveučilištu Tel Aviv na Odsjeku za film i televiziju diplomirao je na MFA (Master of Fine Arts) programu, a nakon redateljskog i scenarističkog iskustva stečenog radom na hvaljenom kratkom TV filmu My Last Novel iz 2001., godinu kasnije je kao potpuni autor realizirao zapaženi kratkometražni film Naked Laura. Njegov kratki film Even Kids Started Small iz 2006. o mladima koji preuzimaju vlast u školi, bio je službeno prikazan u selekciji Cinéfondation festivala u Cannesu, a punih šest godina proveo je snimajući pričuvnu vojnu postrojbu IDF-a (Izraelske obrambene snage), što je naposljetku 2007. pretočeno u nagrađivani dokumentarac The Alpha Diaries. U svom debitantskom dugometražnom igranom filmu Land of the Little People iz 2016. koji je nagrađen na uglednim međunarodnim festivalima u Tbilisiju i Phoenixu, pozabavio se traumatičnim procesom pretvaranja djece u vojnike u nasilnu militariziranom društvu. Yaniv je i strastveni ljubitelj književnosti koji je otkad zna za sebe posvećen umjetnosti pripovijedanja, zbog čega ne iznenađuje da je 2021. objavio svoj prozni prvijenac, triler The Spinning Tops.

Granica

igrani, Francuska, 2021., boja, 6 min

redateljica / Lola Dubettier
scenaristica / Lola Dubettier
snimateljica / Lola Dubettier
glumci / Cyril Patin, Hélène Bal, Samuel Airoldi
producentica / Lola Dubettier


o filmu


Dok u noći oko njih odjekuju pucnjevi i čuju se uzbuđeni ljudski glasovi, tri osobe u stražnjem dijelu jednog kamiona pokušavaju prijeći granicu. Dvije osobe su ranjene, jednom je muškarcu lice izudarano i obliveno krvlju, a treća osoba, po svemu sudeći djevojka, u teškom je stanju i glave posve prekrivene zavojima. U najboljem stanju je drugi muškarac, čini se posve neozlijeđen, koji pokušava barem donekle pomoći svojim suputnicima. A izvan vozila eksplozije, pucnjevi i vika se ne smiruju.



o autorici


Lola Dubettier odrasla je u planinama, u departmanu Savoie u istočnoj Francuskoj. Djetinjstvo je ponajviše provela uživajući u prirodi i gledajući filmove, a u dobi od 15 godina upisala je filmsku školu najprije u Annecyju te potom u Lyonu. Punih 12 godina provela je radeći kao asistentica kamere na filmskim setovima, da bi se naposljetku odlučila i sama okušati kao autorica. Film koji prikazujemo njezino je debitantsko ostvarenje, realizirano bez novca, ali uz ključnu suradnju nekoliko prijatelja. Trenutačno radi na svom prvom duljem igranom filmu, a kao i u svemu što radi, i u tome se vodi idejama o ljepoti svijeta i nenasilju, te težnjom da govori o sudbinama tzv. običnih i malih ljudi.

Hladnokrvno

igrani, Francuska, 2022., boja, 4 min

redatelj / Franck Marchand
scenaristi / Joss Berlioux, Franck Marchand
snimatelj / Mathieu Lam
glumci / Joss Berlioux, Marion Dauvilliers, Morgan Niquet
producent / Franck Marchand


o filmu


Sunčani je zimski dan u Parizu, ali Theo nema nimalo vremena da uživa u takvom danu. Prije no što se njegova djevojka vrati iz grada, on mora što temeljitije zametnuti tragove onoga što je napravio. A to znači oprati nož umrljan krvlju, prozračiti prostoriju da se u njoj ne osjeti izdajnički miris te se što prije osloboditi zakrvavljene krpe u koju je nešto zamotano. Kada mu se djevojka vrati, iznenađena što su na takvoj hladnoći svi prozori otvoreni, Theo će krpu s nečim u njoj baciti kroz prozor. Međutim, pogodit će susjeda pred zgradom, koji će im uznemiren ubrzo pokucati na vrata.



o autoru


Francuski redatelj Franck Marchand uvijek djeluje u paru s kolegom i prijateljem Jossom Berliouxom, s kojim je 2022. utemeljio scenarističko-redateljski dvojac Les Casquettes, koji zajednički stvara filmove. Jedan od njih je i kratki triler L'ascension, snimljen upravo 2022., s kojim su na natjecanju 48HFP, na kojem se od autora zahtijeva da film realiziraju u roku od 48 sati, osvojili nagradu za najbolji francuski film. Isto ostvarenje potom je na natjecanju Paris Courts Devant ovjenčano nagradom Grand Prix Canal +, nakon čega su TV-postaje Canal + i TF1 nekoliko njihovih filmova otkupili za prikazivanje. Dečki neumorno rade i dalje, a cilj im je maksimalno profesionalizirati svoje djelovanje, te trenutačno pripremaju TV-seriju i igrani film duljeg metra. Franck je aktivno djelovao i prije partnerstva s Jossom Berliouxom, te je od 2018. do 2022.  realizirao 14 zapaženih kratkih filmova i videoprojekata.

Interijer

igrani, Indija, 2022., boja, 5 min

redatelj / Somudra Banerjee
scenarist / Somudra Banerjee
snimatelj / Ashwin Shukla
glumci / Ashwin Sharma, Arjun Amol Kikale, Yashasvi Sabharwal, Jonaki Bhattacharya
produkcija / Film and Television Institute of India



o filmu


Dok ulazi u staru kuću svoga djeda, sredovječni indijski pisac prisjeća se čudnoga poslijepodneva iz svoga djetinjstva, na dan kada je djed umro. Kuća se toga dana doimala pustom i neveselom, njegova majka je zbog iscrpljenosti dugo spavala, čak i navečer, što inače nikada nije činila, a kućom je slobodno šetalo nekoliko gusaka. Pisac je tada vidio i baku, dok je zbunjeno hodala kućom i izgovarala molitve, a činilo mu se da vidi i neke nadnaravne prizore. Zbog toga on ni danas nije siguran je li to sjećanje istinito, ili je samo plod njegove mašte. Ipak, dobro se sjeća bakinih riječi da se snovi koji se sanjaju u sumrak nikada ne ostvaruju… 


o autoru


Indijski filmaš Somudra Banerjee studirao je režiju i scenarij na Film and Television Institute of India, uglednoj obrazovnoj ustanovi u gradu Puneu, koju vodi glasoviti redatelj Shekhar Kapur. Prije no što se posvetio filmu više godina je djelovao kao novinar i književnik, a bogato književno i novinarsko iskustvo smatra itekako dragocjenim u svome radu. Godine 2023. završio je svoj diplomski film naslova Towards an Exegesis on Dying Inayat Khan.

Isto kao ja

igrani, Iran, 2022., boja, 4 min

redateljica / Lida Ansari
scenaristica /  Lida Ansari
snimatelj /  Reza Azadi
glumice / Mahsa Abbasi, Neda Nouri
producentica / Lida Ansari


o filmu


Dvije žene dijele zajednički prostor jednog stana. Dok je jedna nešto tradicionalnije odjevena i upravo se sprema za izlazak, druga u modernijoj odjeći kao da pati od glavobolje, zbog čega mora popiti tabletu. Ono što ih povezuje jest mobitel, a kada on zazvoni najprije će za njim posegnuti jedna, te zatim i druga. No, one kao da se međusobno osjećaju, i kao da ih obje iznenađuje prisutnost one druge. Je li samo mobitel ono što ih povezuje?


o autorici


Iranska autorica Lida Ansari za sebe tvrdi da je odmalena voljela poeziju i glazbu. Iako nije odrastala u obitelji umjetnika, već se kao tinejdžerica počela poluprofesionalno upoznavati s umjetnošću. Tada je otkrila svoj dar za slikanje, te se povremeno bavila slikarstvom, a na poticaj obitelji pohađala je studij kostimografije. Neko je vrijeme bila aktivna na tom području, od dizajniranja odjeće za manje kazališne produkcije do modnog dizajna, koliko je to u Iranu moguće, no izborom te profesije nije bila osobito zadovoljna. Stoga se odlučila posvetiti pisanju, te je najprije krenula na tečaj pisanja priča a zatim i scenarija. Naposljetku se okrenula režiji, istodobno na sveučilištu upisavši magisterij dramske književnosti. Taj joj je studij omogućio da ostvari neke svoje snove, jer je shvatila da voli film i da joj je dragocjeno svako iskustvo rada na filmu sa studentima. Nekoliko se puta okušala u snimanju filmova. No, ili joj se njihove priče ne bi svidjele, ili je bila riječ o odveć zahtjevnim projektima. Unatoč svemu ostala je odlučna u nakani da snimi film, a upravo rezultat toga njezina rada prikazujemo na Festivalu, dok ona već razmišlja o novom projektu.

Leleka

igrani, Ujedinjeno Kraljevstvo , 2022., boja, 16 min

redateljica / Lana Luchka
scenaristi / Lana Luchka, Jake E. Dufton, Illias John Politis
snimateljica / Isabel Morales-Detkova
glumci / Alina Cheban, Lewis Williams, Giulia Rose, Marius J. MacTalovvich
producent / Nathan Wang


o filmu


Danas je Mijin 25. rođendan. Ona je studentica iz Ukrajine koja živi u Londonu, te koja ima obitelj i prijatelje koji je vole. Njezini najbolji prijatelji su mladić Peter i djevojka Jo, koji nakon rođendanske zabave ostaju da bi joj pravili društvo. Međutim, njihovo dobro raspoloženje praćeno otvaranjem ponekoga zaostalog poklona prekinut će kucanje Mijina bivšeg dečka, emocionalnog zlostavljača koji nju očajnički želi natrag. Odlučivši ignorirati njegovo udvaranje, Mia se izolira u svojoj sobi, dok Petera i Jo ostavlja u društvu s dečkom. Ali, datum je 24. veljače 2022., dan kada je započela ruska invazija na Ukrajinu.


o autorici


Lana Luchka je scenaristica i redateljica podrijetlom iz Ukrajine, koja živi u Londonu i koja tijekom posljednjih pet godina režira kratke filmove. Ostvarenje koje prikazujemo za nju je vrlo osobno, jer predstavlja njezino vlastito iskustvo prvog dana ruskog napada na Ukrajinu. Lana ovim filmom želi pružiti potporu svojim sunarodnjacima u borbi protiv okupatora, te se nada da bi on mogao pomoći u privlačenju dodatne potpore Ukrajini u međunarodnoj zajednici.

Morichika

dokumentarni, Indija, 2023., boja, 7 min

redatelj /  Suriya Manna
scenarist / Suriya Manna
snimatelj /  Sandipan Nath
sudjeluju / Bapi Das, Amit Biswas, Sumon, Sumonto Paul, Sushmita Hemram, Swaraswati Murmu, Mandira Baske, Riya Saren, Pushpita Saren
producent /  SAnanya Sen


o filmu


U vrijeme u kojem cijeli svijet trese pandemija koronavirusne bolesti, dvojica indijskih ekonomskih migranata sjedeći nedaleko od migrantske rute razgovaraju o svojim teškim sudbinama i životu uopće. Obojica su gladni i dijele vrećicu nekakvih grickalica, ne uspijevaju zaraditi dovoljno da bi svojim obiteljima poslali nešto novca, a trenutačno ne vide izlaz iz aktualne nevesele situacije. Prisiljeni su lutati zemljom u potrazi za bilo kakvim poslom, a dok bi jedan od njih zarađenim novcem želio pomoći staroj majci, drugi zna da njegovu pomoć očekuju supruga i djeca. Kada vide da se migrantskom rutom približava nova veća skupina ljudi, obojica joj se odluče pridružiti.


o autoru


Suriya Manna je filmski autor rođen u zapadnom dijelu indijske regije Bengal. Iako nije pohađao neki filmski institut te nije stekao službeno filmsko obrazovanje, dragocjeno iskustvo i znanje usvojio je radom na više projekata članova tehničkih ekipa i filmaša ambicioznih poput njega. U radu ga osobito nadahnjuju djela uglednog indijskog redatelja, scenarista i dramaturga, ali i teoretičara filma Ritwika Kumara Ghataka, koji je u svojim ostvarenjima, slično prvacima suvremene bengalske kinematografije Satyajitu Rayju, Tapanu Sinhi i Mrinalu Senu, pedantno prikazivao socijalnu stvarnost i društvene podjele u Indiji. Ghatak je film koristio kao važan alat političkog i društvenog aktivizma, za različite agitacije s nadom u bolje sutra. Istim idejama vodi se i Suriya Manna, koji je kao svoj životni cilj postavio snimanje angažiranih i važnih filmova. Takav je i njegov film koji prikazujemo.

Nemilosrdno

igrani, Rusija, 2023., boja, 5 min

redateljica / Rufina Prshisovskaya
scenaristica / Rufina Prshisovskaya
snimatelj / Alexey Popov
glumice / Ksenia Karatygina, Evgeniya Karatygina, Maria Safronova
producentica /  Rufina Prshisovskaya

o filmu


Jedne večeri mladu djevojku u nekom ruskom gradu muče ozbiljna pitanja. Dok intenzivno pregledava društvene mreže i poruke na WhatsAppu, čini joj se da su svi drugi ljepši i sretniji od nje. Iza njezinih nervoznih očiju, u privatnom čistilištu djevojčine glave, kovitlaju se uzburkane misli koje su prilično zbrkane. Dok gleda kroz prozor i neurotično puši cigaretu, djevojka je u stanju samu sebe optužiti zbog mnogo toga, pa i zbog toga što na društvenoj mreži nije ostavila dovoljno dobar i zanimljiv post. S mobitelom stalno u rukama, ona pokušava sačuvati nadzor nad svojim postupcima, no svjesna je da polako „puca” i da je muče i suicidalne misli.



o autorici


Rufina Prshisovskaya rođena je 1988. na Uralu. Nakon što je na Državnom sveučilištu Sankt Peterburg diplomirala povijest umjetnosti, trenutačno studira filmsko snimanje na umjetničkoj školi G. N. Daneliya High Courses for Scriptwriters and Film Directors (HCFDS) za scenariste i filmske redatelje u Moskvi. Osim što djeluje i razvija se kao nezavisna redateljica, Rufina vodi obrazovne i dobrotvorne projekte, piše kazališne drame te objavljuje publicističke tekstove o umjetnosti.

Ne prodaj!

igrani, Iran, 2023., boja, 19 min

redatelj / Mehrav Nouri
scenarist / Mehrav Nouri
snimatelj / Mohammad Ezatkhah
glumci / Taraneh Kouherstani, Omid Mohammadzade, Amir Babashahabi, Baran Kaabi, Raha Fakhravar, Nairika Amiri, Reza Khankhani, Mostafa Ghavami, Hamid Nazari, Mozhde Ghavami, Arash Ashadad
producenti / Mehrav Nouri, Mostafa Ghavami


o filmu


Posljedice velike gospodarske krize u Iranu osjeća i Aman, sredovječni tvornički radnik koji je nedavno dobio otkaz. Da nevolje budu veće, Amanova je mlađa kći bolesna, troškovi njezina liječenja su skupi, a cijela je obitelj zapala u velike dugove. Dok njegova supruga Mehri čisti tuđe domove, Aman je došao na ideju da bolesnu kći proda znatno imućnijim ljudima sređenoga obiteljskog stanja, koji ne mogu imati djece. Iako je on već dogovorio prodaju, s njegovim planom se ne slažu ne samo Mehri, nego i njihova starija kći koja se povezala sa sestricom.



o autoru


Iranski autor Mehrav Nouri rođen je 1980. u Teheranu. On je kazališni i filmski redatelj, scenarist i dramaturg. Član je perzijske Encyclopedia Art Group, u okrilju koje se bavi istraživanjem poezije djece i mladih. Na Sveučilištu Arak diplomirao je teatrologiju, na Teheranskom sveučilištu stekao je diplomu iz područja filmskih umjetnosti, a posjeduje i diplomu udruge Iranian Youth Cinema Society. U njoj je još 2000. počeo stjecati filmsko obrazovanje, a njegov debitantski kratkometražni film Asir osvojio je Posebnu nagradu na prvom Studentskom festivalu kratkog filma pri Sveučilištu Azad koji vodi ugledni iranski filmaš Mohammad Reza Aslani. Važnim dijelom svoje karijere Mehrav drži i polaženje radionice Mythic cinema s Bahramom Beizaieijem, a osobito je ponosan na to što je dosad snimio više od deset zapaženih kratkih filmova. Djeluje i u kazalištu, a dosad je među ostalim kao dramaturg postavio Lorcin Dom Bernarde Albe, zajedno s Alijem Rafeijem, te kao redatelj komade Bondar Bidakhsh's Record, Char Akhshij Pit, Ferdowsi's Letter i Family of Death. Napisao je i scenarij igranog filma, koji jednom kani i realizirati. Radi i na knjigama filmske i kazališne tematike, kakve su Seven thousand years of drama in Iran i Cinema myth.

Otvorena vrata

igrani, Australija, 2021., boja, 20 min

redatelj / Farshid Akhlaghi
scenarist / Farshid Akhlaghi
snimatelj / Farshid Akhlaghi
glumci / Don Bridges, Clare Pickering, Karlis Zaid (glasovna uloga)
producent / Farshid Akhlaghi


o filmu


Punih šest i pol desetljeća nakon što je napustio sirotište, već ostarjeli Bill kao jedan od preživjelih u australskom sustavu socijalne skrbi vraća se ondje odakle je i krenuo. Nadao se da je zauvijek za sobom ostavio svijet koji ga je nekada okruživao, ali će sada tijekom jedne noći biti prisiljen ponovno se suočiti sa zastrašujućom stvarnošću.



o autoru 


Producent, snimatelj, scenarist i redatelj Farshid Akhlaghi rođen je u Teheranu 1981. On je neovisni iransko-australski filmaš koji je karijeru započeo kao redatelj kratkometražnih igranih i eksperimentalnih filmova. Dosad je režirao 15 ostvarenja kratkog metra, među kojima i nekoliko dokumentaraca, s kojima je sudjelovao na nizu festivala diljem svijeta. Godine 2012. preselio se u Australiju s ciljem nastavka obrazovanja i snimanja filmova u novom okruženju, a šest godina kasnije za svoj je rad na prestižnom Camerimage Film Festivalu nagrađen Posebnim priznanjem. Njegov prvi dugometražni film, glazbeni biografski dokumentarac From Music into Silence iz 2018. tijekom sljedeće je godine distribuiran u australskim kinima, dok je iste godine realiziran kratkometražni glazbeni dokumentarac Pain is Mine prikazan na više od 30 festivala, na kojima je osvojio i mnogobrojne nagrade. Na festivalu DOC LA to je ostvarenje 2018. nagrađeno kao najbolji kratkometražni dokumentarni film.

Pogled na Mrtvo more

igrani, Izrael, 2023., boja, 4 min

redateljica / Bilhan Derin
scenaristica / Bilhan Derin
snimatelj / Yonatan Shehoah
glumica / Alona Löwenberg
glasovi  / Harriet Gilletz Scher, Matthew Perret, Adi Shahar, Yael Scher, Alexandra Klein-Franke
producenti / Sefi Rechtman, Bilhan Derin


o filmu


Jedna mlada žena odjevena u plavo sjedi na stjenovitoj obali Mrtvog mora, i kao da meditira promatrajući jedrilicu koja plovi morskom površinom. Dok joj se kamera polako približava s leđa, u pozadini se čuju ljudski glasovi koji upozoravaju da se zbog vlastite sigurnosti valja držati na udaljenosti od drugih ljudi, te da sve svoje stvari treba nositi sa sobom. Vrijeme je pandemije koronavirusne bolesti, a kada otkrijemo da žena u krilu drži prijenosno računalo, shvatit ćemo da je ona na poseban način iskusila i bolest i smrt.


o autorici


Bilhan Derin je tursko-njemačka filmašica i umjetnica rođena na obali Crnog mora u Turskoj odakle je u ranom djetinjstvu s obitelji iselila u Njemačku. Umjetnošću se počela baviti još u mladosti, te je dugo godina djelovala na polju kazališta i filma. Studirala je režiju na akademiji Deutsche Film- und Fernsehakademie Berlin, a već nekoliko godina s obitelji živi u Izraelu. Ondje koncipira i izvodi mnogobrojne umjetničke projekte, ponajviše na Mrtvom moru. Film koji prikazujemo jedan je od takvih projekata. Među kratkim filmovima koje je režirala izdvajaju se Ayla und die Strumpfhoze iz 2001. i Banu iz 2003. za koji je napisala i scenarij. Osim kao redateljica i scenaristica radi i kao glumica, te je, među ostalim, tumačila sporednu ulogu u dugometražnoj humornoj drami Im Schwitzkasten redatelja Eoina Moorea iz 2005.

Potomak

igrani, Španjolska, 2022., boja, 11 min

redatelj / David Luque
scenarist / David Luque
snimatelj / Jesús Perujo
glumci / Jaime Lopez, Cristina Rojas, Guadalupe Araujo
producenti / Miguel Ángel Luque, David Luque

o filmu


Kada se majka mladog Javija vrati doma, neočekivano će se zateći u šokantno tragičnoj situaciji. Njezin je sin obliven krvlju, nesuvislo joj pokušava objasniti da se dogodilo nešto užasno, a u dnu prostorije na kauču leži nepokretna djevojka koja ne daje znakove života. Ono što se može naslutiti jest da je Javi bio u vezi sa svojom vršnjakinjom, da za tu vezu nisu znali ni njegovi roditelji ni bilo tko drugi, te da djevojka potječe iz disfunkcionalne obitelji u kojoj roditelji nisu previše marili za nju. Suočena sa zastrašujućom situacijom, majka će morati donijeti teške, brze i možda također tragične odluke.


o autoru


Španjolski glumac, producent, scenarist i redatelj David Luque rođen je 1972. u Madridu, gdje i danas živi. Diplomirao je englesku filologiju na Universidad Autónoma de Madrid, a u kazalištu te na televiziji i filmu aktivno djeluje od 1994. Prvi je španjolski glumac koji je sudjelovao u glasovitoj trupi Royal Shakespeare Company, a profesionalnu karijeru započeo je kao glumac koji je nastupao na dvama jezicima u više britanskih kazališnih trupa. Kasnije je postao dio stalne postave Teatro de La Abadia, da bi u New Yorku studirao s Leonardom Petitom i Joanom Merlin u Michael Checkov Acting Studio te s Anne Bogart u SITI Company. Uz to je završio i studije klarineta i njemačkog jezika. Na filmu je, među ostalim, surađivao s redateljem Costom-Gavrasom u povijesnoj drami Ima li ovdje odraslih? (eng. Adults in the Room), s Milošem Formanom u biografskoj povijesnoj drami Goyini duhovi, s Carlosom Saurom u biografskoj ratnoj drami Goya u Bordeauxu te s Paulom McGuiganom u krimi-drami Iskupljenje (eng. The Reckoning). Puno nastupa i u televizijskim serijama, a 2011. je s redateljicom Fefom Noiom utemeljio producentsku tvrtku Los Lunes, u okrilju koje ponajviše producira kazališne predstave.

Povezivanje

igrani, Indonezija, Češka , 2022. boja, 14 min

redatelj / Alessandro Manuel Rustanto
scenarist / Alessandro Manuel Rustanto
snimatelj / Fadhlan Makarim
glumci / Silvana Wasitova, Arzia Wargadiredja, Minanto Ali
producenti / Meggie Rustanto, Wiktor Grodecki Alessandro Manuel Rustanto

o filmu


Jedne noći 1965. godine, negdje u Indoneziji starija nadstojnica kršćanskog samostana od generala primi zapovijed da obavi nešto u tajnosti. Ubrzo pred nju bude dovedena mlada trudnica koju ona povede u prostoriju u kojoj je kada napunjena vodom, gdje bi mlada žena trebala biti podvrgnuta sakramentu krštenja. Kada se trudnica požali da mjesto za krštenje ne odgovara njezinim očekivanjima, jer je priželjkivala veću prostoriju u samoj crkvi, predstojnica joj odgovori kako je najvažnije da sam čin bude obavljen. Jer, da bi njezino dijete odrastalo sigurno i čisto od grijeha, trudnica se mora osloboditi zloduha nečiste ideologije komunizma.


o autoru


Alessandro Manuel Restanto redatelj je podrijetlom iz Indonezije koji živi i djeluje u Pragu, a koji je u svojoj ranijoj karijeri bio poznat pod umjetničkim imenom Cak Nunu. Studirao je filmsku režiju i scenaristiku na glasovitoj Filmskoj akademiji Barrandov pod mentorstvom uglednoga poljskog redatelja Wiktora Grodeckog. Svoje odrastanje opisuje kao bolno i nesretno, jer je bio svojevrsna crna ovca u obitelji, a godinama je u školi bio izložen maltretiranju. To je u njemu razvilo senzibilitet prema tužnim pričama ne samo iz svoje zemlje, nego i iz cijelog svijeta, prema pričama koje govore o nepravdi, ugnjetavanju i izrabljivanju. Iako filmovi koje stvara žanrovski variraju od  fantastične satirične komedije preko romantične drame do horora, u svima njima bavi se seciranjem skrivenih i prešućivanih slučajeva kršenja prava čovjeka koji su se odigrali u prošlosti njegove domovine. Alessandro drži da je film univerzalna umjetnost, te svoja ostvarenja posvećuje potlačenim ljudima diljem svijeta, jer želi da istina, pravda i humanost uvijek izvojevaju pobjedu. Film koji prikazujemo posvećen je golemom broju žrtava genocida (politicida), njih više od milijun, koji se u Indoneziji zbio 1965. i 1966. godine.

Rat protiv mira

igrani, Kazahstan, 2023., boja, 2 min

redatelj / Marat Narimanov
scenarist / Marat Narimanov
snimatelj / Marat Narimanov
glumci / Kira Zvezdun, Ksenia, Arina, Marat Narimanov
producent / Marat Narimanov


o filmu


Snijegom prekriven krajolik jedne zimske večeri u ruralnom ambijentu doimao bi se idiličnim, da tišinu ne remete zvukovi ne tako dalekih pucnjeva i eksplozija. Čini se da promatramo ratom zahvaćeno područje, no onda se u jednom trenutku otvore vrata kolibe koju promatramo, te iz nje na snijeg istrči dvoje razodjevene djece i jedna žena. Koliba je zapravo sauna, i njih troje se u njoj odlično zabavljaju. Nakon što se djeca i žena vrate u saunu, iz mraka će izroniti sjena muškarca koji će ući za njima.


o autoru


Ruski filmaš Marat Narimanov rođen je 1981. u Moskvi. On je diplomirani snimatelj, desetak godina je radio u moskovskim dramskim kazalištima, a trenutačno djeluje kao ilustrator i dizajner te redatelj animiranih filmova. Tijekom proteklih desetak godina, koliko aktivno djeluje kao scenarist, redatelj i producent, njegovi filmovi s uspjehom su prikazani na više od 300 festivala diljem svijeta, uključujući i najprestižnije manifestacije kakve su Shanghai International Film Festival, Svjetski festival animiranog filma Animafest Zagreb, Palm Springs Shortfest, Flickerfest u Sydneyju, Cleveland International Film Festival, Busan International Short Film Festival i mnogobrojne druge. Na njima je osvojio niz nagrada, među kojima su najvažnije one na Clermont-Ferrand International Short Film Festivalu te na festivalu kratkometražnog filma Interfilm Berlin.

Scena

igrani, Španjolska, 2022., boja, 4 min

redatelj / Adrián León Arocha
scenarist / Adrián León Arocha
snimatelj / Adrián León Arocha
glumci / Cynthia Centol, Víctor Hubara, Andrea López, Francisco Melo Jr., Oscar Aranda, Ania Kiewicz, Sabrina White, Kike Pérez
producent / Adrián León Arocha


o filmu


Mlada djevojka sjedi na krevetu u sobi. Nakon obavljenoga telefonskog razgovora tužno i na rubu suza gleda zaslon mobitela. Kada se najprije začuje glas muškarca, a zatim ugleda i njegova ruka, postaje jasno da je djevojka glumica te da je riječ o snimanju filmske scene. Redatelj pak nije zadovoljan načinom na koji je djevojka odglumila tugu na rubu plača, a da nevolja bude veća, glumici se čini da redatelju nije posve jasno kakav je karakter njezina lika i kako bi se scena trebala odigrati.


o autoru


Španjolski filmaš Adrián León Arocha rođen je na Kanarskim otocima 1993. Strast prema sedmoj umjetnosti i snimanju filmova počeo je osjećati još u mladim danima, te je svoj prvi kratki film snimio već u dobi od 14 godina. Ljubav prema snimanju kasnije ga je navela na preseljenje u Madrid, gdje je pohađao studij scenaristike i snimanja. Vođen željom za stjecanjem što više znanja i profesionalnog iskustva, neko je vrijeme boravio i u Los Angelesu. Vratio se zatim u Španjolsku s ciljem produciranja vlastitog projekta, u radu na kojem ga ponajviše privlače područja i teme avangardne umjetnosti, neovisnog filma te lokalnih urbanih glazbenika.

Stvari postaju grube

igrani, Francuska, 2021., boja, 6 min

redatelj / Miles Drexler
scenaristi / Emeric Gallego, Miles Drexler
snimateljica / Cyrielle Coué
glumci / Gerard Surugue, Emeric Gallego, Matthieu Lafrance, Aymerick Bandou, Magali Blatter
producent / Miles Drexler


o filmu


Nakon što spikerica na radiju objavi da je u francuskom gradiću Sartèneu došlo do gangsterskog obračuna, pred starog mafijaša Tommyja bude izveden mladi gangster koji je sudjelovao u obračunu. Razgovor u konobi uz čašu biranog vina između mafijaškog bossa i njegova ozlijeđenog čovjeka isprva se čini ugodnim, čak i kada mladić šefu prizna da je pogriješio te da na provokaciju nije reagirao na pravi način. No, tako je samo na prvi pogled, jer s naizgled slatkorječivim mafijaškim šefovima nikada ne znate na čemu ste.


o autoru 


Francusko-američki glumac i redatelj Miles Drexler rođen je 1994. u Parizu, gdje i danas najviše živi i radi. Od 2013. do 2017. studirao je filmsku umjetnost na Université Paris 8. Za sebe kaže da je strastven prema glumi i da voli režirati filmove s ljudima iz svoga najbližeg okruženja. Njegova je velika strast i kazalište, u kojem se trudi djelovati podjednako koliko i na filmu. Tijekom proteklih nekoliko godina u različitim je ulogama realizirao niz kratkometražnih filmova: kao redatelj je 2018. potpisao film Je suis un chou à la crème, kao glumac je 2019. i 2020. nastupio u filmovima Je suis une photo pour elle i Ariane svog kolege i prijatelja Emerica Gallega, a kao tehničar (električar) je 2021. surađivao na također Gallegovu filmu Je suis devant la télé.

Susret s Rosom

igrani, Brazil, 2022., boja, 10 min

redateljica / Lia Fortes
scenaristica / Lia Fortes
snimatelj / Pedro de Freitas
glumice / Beatriz Malecha, Beatriz Linhales
producentica / Lia Fortes


o filmu


Mlada Rose atraktivna je djevojka koja se dotjeruje, kao da upravo kani krenuti u uzbudljiv društveni život. Međutim, tada joj na vrata pozvoni nepoznata žena, po prilici njezina vršnjakinja, koja se predstavi kao Angela, domaćica i supruga koju muž vara upravo s Rose. Angela je temperamentna i posesivna žena koja želi spasiti svoj brak i koja otvoreno napadne Rose. Iznenadi je, međutim, kada se ova počne pomirljivo braniti riječima da je svjesna onoga što radi, da ni njoj samoj to nema previše smisla i da ozbiljno razmišlja o samoubojstvu. Odnos dviju žena tako se polako počne mijenjati, a kada postane jasno da one dijele neke zajedničke osobine, uslijedit će iznenađujući završetak…



o autorici


Lia Fortes je 19-godišnja Brazilka rođena u Rio de Janeiru, gdje trenutačno na sveučilištu Universidade Federal Fluminense studira film. Jedna je od utemeljiteljica neovisnoga filmskog producentskog kolektiva Apolo Filmes, a za svoja dosadašnja ostvarenja osvojila je tri nagrade i više od 20 nominacija na filmskim festivalima diljem svijeta. Bila je angažirana u organizaciji važnih filmskih događanja, kakvo je Festival do Rio, najveći filmski festival u Latinskoj Americi, a sudjelovala je u nastanku više od deset kratkih igranih filmova, kao i jednoga dugometražnog. Trenutačno samostalno djeluje kao filmska montažerka, snimateljica i asistentica režije, a odnedavno je počela raditi kao pripravnica u odjelu za analizu glazbenog sadržaja u Globu, najvećoj medijsko-komunikacijskj korporaciji ne samo u  Brazilu, nego i u cijeloj Latinskoj Americi.

Ti_ja

eksperimentalni, Španjolska, 2023., boja, 2 min

redateljica / Yolanda Moreno Torrado
scenaristica / Yolanda Moreno Torrado
snimateljica / Yolanda Moreno Torrado
producentica / Yolanda Moreno Torrado

o filmu


Na tvrdu površinu koja izgleda poput zaleđene bare nečija ruka baca kamenčiće. To je metaforička i autodiskurzivna konstrukcija koja poziva gledatelje da prema viđenom uspostavljaju osobne i partikularne odnose. Na metaforičkoj i konotativnoj razini razvija se dijalog koji generira različite kutove refleksije.



o autorici


Yolanda Moreno Torrado rođena je i odrasla u španjolskom gradu Badajozu, u kojem i danas živi. Diplomirala je likovnu umjetnost na Sveučilištu Salamanca, a u državnim srednjim školama radi kao profesorica kiparstva i audiovizualnih medija. Svoj rad razvija u različitim disciplinama, od fotografije preko slikarstva i grafičkog dizajna do videoumjetnosti. Posljednjih godina ponajviše je usmjerena na stvaralaštvo u području fotografije, eksperimentalnog videa te kratkometražnoga dokumentarnog i igranog filma. Dosad je snimila dva filma kratkog metra, dokumentarni Con Pájaros y sin ellos i igrani Entre Líneas. Djeluje i u udruzi CinHomo, u kojoj se bavi dizajniranjem plakata i osmišljavanjem grafičkih rješenja.

Udar

igrani, SAD, 2022., boja, 7 min

redatelji / Ruby Fuller, Jacob Schindler
scenaristi / Ruby Fuller, Kevin Lucero Less, Jacob Schindler
snimatelj / Kevin Lucero Less
glumci / Dana Armstrong, Lu Macias, Rosie Novak, Kevin Lucero Less, Jacob Schindler, Catie Mitchell
producenti / Kevin Lucero Less, Dana Armstrong


o filmu


Nešto se čudno i očito strašno zbiva u prostorima akademije Infinity Arts Academy u Chicagu. Dok hodnicima unezvijereno protrči poneka studentica ili student, na stepenicama i podovima mogu se vidjeti razbacane stvari iz studentskih torbi, tenisice i pokoji mobitel na koji onaj čiji je ne može odgovoriti na poziv koji upravo prima. Kada se pojavi jedna nešto starija tamnokosa žena, ona trčeći kao da provjerava stanja u učionicama, na sporednim hodnicima i u WC-ima. U jednoj učionici pred prozorom stoji stariji muškarac, koji gleda prema vani i drži se za ruku iz koje kaplje krv. A ona starija žena u strahu i žurbi uspijeva pronaći pojedinu studenticu ili studenta, te ih nekako izvesti na sigurno, izvan prostora akademije.



o autorima


Ruby Fuller i Jacob Schindler višestruko su nagrađivani studenti filma iz Chicaga u Illinoisu. Oboje već dulje od pet godina sedmu umjetnost studiraju na akademiji Infinity Arts Academy u Chicagu. Oboje još od početka studija intenzivno rade i na konkretnim filmovima, Ruby nešto dulje, od 2019. kao snimateljica, scenaristica i redateljica, a Jacob od 2022. također kao pomoćnik u snimateljskom i tehničkom dijelu posla, ali i kao redatelj te kao glumac. Dosad su zajedno ostvarili nekoliko kratkih filmova koji su s uspjehom prikazani na međunarodnim filmskim festivalima, na kojima su osvajali i nagrade. Njihov najzapaženiji kratkiš je film Bicycle, priča o životu jednog bicikla koja je prikazana kroz načine na koje ga koriste njegovih petoro vlasnika, za koji su na All American High School Film Festivalu u New Yorku 2022. osvojili nagradu Golden Lion u kategorijama najboljeg dugoga narativnog ostvarenja i najuspjelijeg scenarija.

Udari i bježi

igrani, Grčka, 2023., boja, 4 min

redatelj / Apostolis Gkanatsios
scenarist / Apostolis Gkanatsios
snimatelj / Thanasis Kamvisis
glumci / Dimitris Simeakis, Dimitris Vosnakis, Spiros Papafilippou, Dionisis Antipas, Nick Grivos, Varvara Bourdakou, Orfeas Fragkos, Christos Gidersos, Christos Artemiou
producenti / Apostolis Gkanatsios, George Kordas


o filmu


Jedne večeri četvorica maskiranih motociklista kreću u akciju u ilegalnu kockarnicu koja je smještena u podzemnoj garaži. Kada stignu na cilj, naoružani pištoljima i s eksplozivnom napravom u rukama jednoga od njih krenu prema maloj prostoriji te u nju najprije ubace eksplozivnu napravu. Dok se dim još nije niti razišao, upadnu u prostoriju i gotovo bez imalo otpora svladaju i razoružaju skupinu muškaraca koji su za stolom pili i kartali. Čini se da im ništa ne stoji na putu izvršenja pljačke.


o autoru


Grčki autor Apostolis Gkanatsios rođen je 1996. Po struci je mrežni programer i front-end developer, a kao dizajner je tijekom posljednjih nekoliko godina kreirao niz radova. U slobodno vrijeme Apostolis je pjesnik koji bi uskoro trebao objaviti svoju prvu zbirku poezije. Veliki je zaljubljenik i u sedmu umjetnost, a film koji prikazujemo njegovo je debitantsko ostvarenje, u radu na kojem je bio nadahnut djelima svojih omiljenih redatelja.

Zajeb

igrani, Tajvan, 2022., boja, 15 min

redatelj / Li-Yuan Chen
scenarist / Li-Yuan Chen
snimatelj / Li-Yuan Chen
glumci / Li-Yuan Chen, Ting Rou Tu, Ting-Cian Wang, Yan-Hua Jhang, Siang-Sheng Jhu, Fu-Syuan Jhang, Cheng-HaoYang
producent / Guan-Lin Chen


o filmu


Nakon seksa sa svojom djevojkom, koja baš i nije zadovoljna kako se sve odvilo, mladi Tajvanac iz zajedničkog stana izlazi u noć. Na ulicama nema mnogo ljudi, a mladić je prilično žedan, te najprije svrati u trgovinu u kojoj kupi limenku piva. Nastavi zatim lutati gradom, sve više osjećajući mučninu i zbog piva, i zbog onog što se prethodno odigralo. Kada ga ubrzo nazove otac, mladić će mu putem mobitela ispričati neku pričicu o tome kako uči i kako je vrijedan student. A kada ga nedugo nakon toga nazove i djevojka, shvatit će da ona želi prekinuti njihovu vezu. No, to nisu svi problemi s kojima će se mladić suočiti ove noći.


o autoru


Mladi Tajvanac Li-Yuan Chen tijekom protekle četiri godine iskustvo je najprije stjecao kao art-dizajner na gledanoj obiteljskoj romantičnoj drami Han Dan iz 2019., te kao pomoćnik redatelja u hvaljenoj dramskoj seriji Workers iz 2020. To ga je nagnalo da se naposljetku okuša i kao samostalni autor filma koji prikazujemo, a nada se da će imati priliku nastaviti se baviti sedmom umjetnošću i realizirati još niz projekata.

Ben

igrani, SAD, 2022., boja, 26 min

redatelj / Sebastian Hou
scenarist / Sebastian Hou
snimatelj / Zohar Varadi
glumci / Jolene Andersen, Alex Shore
producenti / Sebastian Hou, Tessa Holtzman, Gerardo Vazquez


o filmu


Jedne večeri u nekoj kući u predgrađu neimenovanoga američkog grada, sredovječna žena i njezin partner vode ljubav. Kada ga ona kasnije upita gdje je nešto, on joj odgovori da ne zna, jer to nije njegova kuća. A dok ona odlazi u kupaonicu, u kući se osjeća prisutnost nekakve neobične energije. Ta će energija sa zida u hodniku podići i baciti na pod jednu od fotografija na kojima je ona s drugim muškarcem. To je pak tek početak niza nadnaravnih događaja koji će dovesti do tragedije.



o autoru


Sebastian Hou rođen je 2001. u Kini, a danas je student na Chapman Universityju u gradu Orangeu u istoimenom okrugu u Kaliforniji. Filmom se aktivno bavi još od svojih srednjoškolskih dana, te se tako na YouTubeu može pogledati njegovo kratkometražno ostvarenje Days iz 2019. koje je iste godine s uspjehom prikazano na All American High School Film Festivalu. Film koji prikazujemo u lipnju je ove godine u mjesečnoj konkurenciji Top Shorts International Film Festivala proglašeno  najboljim trilerom.

Kino Ljubav

igrani, Sjeverna Makedonija, 2021., boja, 94 min

redatelj / Jani Bojadži
scenarist / Jani Bojadži
snimatelj / Ivan Zoroški
glumci / Dejan Lilić, Jelena Žugić, Blagoja Čorevski, Robert Veljanovski, Nino Levi, Marija Novak, Dimitrina Mickoska, Robert Ristov, Mirjana Ristov, Tinka Risteska, Mladen Krstevski
producent / Jani Bojadži


o filmu


Na dan proglašenja pandemije koronavirusne bolesti 2020. i u Makedoniji, sredovječna odvjetnica Mira podmetne bombu pod automobil svoga brata Steve, nadajući se da će tim činom cijelu obitelj spasiti od raspada. Kada se nedugo nakon toga susretne sa svojim otuđenim suprugom Kostom, kojega unatoč nesporazumima još uvijek voli, baš kao i on nju, u njihovu razgovoru garniranom grčevitim seksom na vidjelo će početi izlaziti detalji priče koja obiluje nesporazumima i pogrešnim odlukama, ali i ljubavlju i strašću. Godinu dana kasnije organizira se svečano otvaranje kina koje se zove Ljubav, a vlasnik kojega je upravo Stevo. Od posljedica eksplozije bombe on je postao invalidom, a otvorenjem kina ostvario je Kostinu životnu želju.


o autoru


Jani Bojadži rođen je u makedonskom gradu Strumici 1970. u obitelji izbjeglica iz građanskog rata u Grčkoj. Nakon što je u Makedoniji završio gimnaziju, u glavnom gradu Bugarske Sofiji studirao je filmsku umjetnost na Nacionalnoj akademiji za kazališne i filmske umjetnosti Krastyo Sarafov. Jani je kao pisac, scenarist, producent i redatelj podjednako aktivan u filmu, kazalištu i na televiziji. Usto je profesor filmske režije na Međunarodnom sveučilištu Europa Prima u Skoplju, te je direktor makedonske nacionalne televizije Alfa TV. Kao aktivan filmski i televizijski autor djeluje već dva desetljeća, nerijetko i na međunarodnim produkcijama, a među filmovima na kojima je radio izdvajaju se njegova autorska ostvarenja Krajot na svetot iz 2010., Mocking of Christ iz 2018. te upravo film koji prikazujemo. Ove godine premijeru je doživjela i hvaljena te rado gledana dramska TV serija Bistra voda, ambiciozan projekt koji je Jani potpisao kao suscenarist i redatelj.

Otmica Laure Silverman

igrani, Urugvaj, 2022., boja, 4 min

redatelji / Eduardo Granadsztejn, Marcelo Sanguinetti
scenaristi / Eduardo Granadsztejn, Marcelo Sanguinetti, Agustín Lorenzo
snimatelj / Mateo Pigola
glumci / Eduardo Granadsztejn, Joel Pereyra, Luna Calistro, Kito Berasain
producenti / Eduardo Granadsztejn, Marcelo Sanguinetti, Agustín Lorenzo


o filmu


Kada preuzme slučaj otmice mlade djevojke Laure Silverman, privatni istražitelj niti ne sluti u kakve će ga nevolje to uvaliti. Djevojčina otmica krije mnogobrojne tajne, a njihovo otkrivanje detektiva će odvesti do ruba ponora, gdje ništa nije onakvim kakvim se čini.



o autorima


Urugvajski filmaš Eduardo Granadsztejn rođen je 1982. u Montevideu, Od 2004. do 2009. studirao je digitalnu animaciju i audiovizualnu produkciju na Universidad ORT Uruguay, a tijekom 2007. i 2008. specijalizirao je profesionalnu animaciju, animaciju likova i postprodukciju na Animation Campus u Montevideu. Filmski je redatelj, glumac i jedan od suosnivača produkcijske tvrtke RQM Media. Njegov sunarodnjak i kolega Marcelo Sanguinetti rođen je 1989. također u Montevideu, a na istom sveučilištu Universidad ORT Uruguay diplomirao je audiovizualne komunikacije. Djeluje kao prvi i drugi asistent redatelja surađujući s više produkcijskih kuća. Dragocjenim smatra i iskustvo koje je stekao radeći kao snimatelj i montažer na dugometražnim dokumentarnim projektima.

Paralelno s beskrajem

igrani, Iran, 2022., boja, 10min

redatelj / Javad Mozdabadi
scenarist / Javad Mozdabadi
snimatelj / Hashem Atar
glumci / Sahand Jahedi, Rahele Komeili, Soheil Mirza Aghaei, Elham Gholami, Erfan Rashidpour
producent /  Rahele Komeili


o filmu 


Negdje u iranskoj provinciji, pored velikih nasada kukuruza i nedaleko željezničke pruge, dvojica muškaraca iz vozila izvlače okrvavljeno tijelo trećeg muškarca. Dok oni uspaničeno razmišljaju kako da se oslobode trupla, u njihovoj blizini zaustavi se automobil iz kojega izađu dvije mlade žene. Jedna od njih traži lokaciju na kojoj bi mogla snimiti sjajne fotografije, i čini joj se da bi upravo ovo moglo biti to mjesto. Kada se njih dvije zapute u šetnju kroz polje kukuruza, dvojica muškaraca koji nose truplo shvatit će da moraju bježati. Neizbježno je da se njihovi putovi prije ili kasnije susretnu.



o autoru


Iranski scenarist i redatelj Javad Mozdabadi rođen je 1973. u svetom gradu Mashhadu. Nakon studija industrijskog dizajna na Tehranskom sveučilištu, njegovo bavljenje filmom započelo je glumačkim angažmanima u nizu televizijskih projekata, uključujući i zapažene naslove Brilliance i Rainland. Kao redatelj debitirao je 2003. kratkim dokumentarnim filmom Yek ghafas azadi, da bi tijekom sljedećih dvadesetak godina realizirao niz uglavnom zapaženih kratkih igranih i televizijskih ostvarenja. Istodobno je radio i na nekoliko gledanih TV-serija, te je režirao i više dugometražnih igranih filmova, među kojima se izdvajaju naslovi Ice Cream, No Entrance for the Blind i Ababel.

Tamo gdje umiru vjetrovi

animirani, Iran, 2021., boja, 13 min

redatelj / Pejman Alipour
scenarist / Pejman Alipour
animatori / Pejman Alipour, Marzieh Maysami Azad
producenti / Pejman Alipour, Documentary and experimental film center (DEFC)



o filmu


Kurdski grad Sardasht u zapadnom Iranu postao je metom u Iračko-iranskom ratu kada je, kao prvi grad na svijetu, doživio napad kemijskim oružjem od strane iračke vojske. Iperitne bombe na grad su bačene u nedjelju, 28. lipnja 1987., u 16 sati i 15 minuta. Za većinu mještana Sardashta poslijepodne uoči toga tragičnog događaja protjecalo je sasvim uobičajeno. Oni koji su se zatekli u šetnji pored rijeke uživali su u različitim stvarima: jedan mladić se uspješno udvarao djevojci, jedan dječak je od prodavača igračaka kupio šarenu igračku, jedan čovjek je u društvu žene komentirao kako bi trebali podignuti jabuku koja je pala na tlo, a neki su se zabavljali u vožnji biciklom. Nitko nije ni slutio da će njihovu bezbrižnost i idilične trenutke ubrzo s tragičnim posljedicama poremetiti borbeni zrakoplovi koji su na grad ispustili iperitne bombe.



o autoru 


Iranski umjetnik Pejman Alipour rođen je 1975. u gradu Sardashtu u zapadnom dijelu države. To je prvi grad na svijetu čiji su mještani postali žrtvama uporabe kemijskog oružja iperita, pri čemu je ubijeno više od tisuću, a teško ozlijeđeno više od osam tisuća civila, od kojih su mnogi ostali trajnim invalidima. Pejman i danas živi u Iranu, u gradu Mahabadu. Magistrirao je režiju animiranog filma na Umjetničkom sveučilištu u Teheranu, a aktivno djeluje kao redatelj, animator, ilustrator i karikaturist. Film koji prikazujemo njegovo je dosad četvrto kratkometražno animirano ostvarenje, među ostalim, uvršteno u natjecateljski program Animafesta u Zagrebu 2022. Prethodno je od 2000. do 2006. realizirao filmove Cold War, Small Heart i I Don´t Know the Way My House. Sudjelovao je i u realizaciji niza animiranih serija, među kojima se ističe nekoliko sezona popularne serije Injoriyeh i dvije sezone serije Hamin hala, hamin farda. Na animiranoj seriji Adi and Bodi bio je angažiran kao producent i scenarist.

One View, One Take

Amazonska sporost - Pindobal 1

dokumentarno-eksperimentalni, Brazil, 2022., boja, 10 min

redatelj / Lucas Rebelo
scenarist / Lucas Rebelo
snimatelj / Lucas Rebelo
producent / Lucas Rebelo


o filmu


Prizor pred kamerom isprva se čini poput pustinjskog predjela s ispucalim tlom nad kojim zrak titra i u kojem se gubi horizont. No, kada začujemo pjev ptica i kada one počnu uletati u kadar, shvaćamo da posrijedi ipak nije pustinja. Ubrzo zatim u kadar s lijeve strane uđe i skupina ljudi, koja se doima kao obitelj s nekoliko odraslih i više djece. Riječ je o području uz rijeku Amazonu, koje snimljeno u određenim okolnostima i pod određenim kutovima djeluje pomalo nerealno.


o autorici

Brazilski autor Lucas de Albuquerque Rebelo rođen je 1991. u gradu Santarému u državi Pará. U grad Belém u istoj državi preselio se 2014., da bi ondje najprije tijekom sljedećih pet godina na Universidado Federal do Pará studirao multimedijsku produkciju, te zatim na Instituto de Estudos Superiores de Amazónia (IESAM) specijalizirao audiovizualnu produkciju. Filmom se intenzivnije počeo baviti 2018. kada je asistirao u produkciji nekoliko plesnih videa. Godinu kasnije počeo je producirati vlastite videozapise, koje je objavljivao na internetu. Osim videom bavi se i glazbom te digitalnom fotografijom i digitalnom umjetnošću uopće, a povremeno i piše. Što god da radi, žarište je njegova djelovanja najviše usmjereno na eksperimentiranje i improvizaciju. Njegov film koji prikazujemo prvi je segment serije producirane izravno za web, u kojoj mu je cilj prirodu Amazone, konkretno plažu uz rijeku Tapajós, prikazati na najstvarniji i najkonkretniji mogući način.

Javni prostor

dokumentarni, Norveška, 2023., boja, 5 min

redatelj / Cato Fossum
scenarist / Cato Fossum
snimatelj / Cato Fossum
producent / Cato Fossum


o filmu


U jednom od prolaza kompleksa javnog prijevoza grada Osla smještena su tri oglasna panoa na kojima se neprekidno izmjenjuju oglasi. Ljudi koji koriste javni prijevoz i koji hodaju prolazom te oglase kao da ne primjećuju. No, onaj koga na samom početku primijeti jedan prolaznik je autor filma, koji prolazniku mora objasniti koga snima i zbog čega.



o autoru


Norvežanin Cato Fossum živi i radi u Oslu, a njegova je primarna djelatnost distribucija neovisnih i art-filmova. Tim se poslom bavi u okrilju filmske agencije Jack, kojoj je bio jedan od suutemeljitelja. On je i filmski kritičar i publicist čiji su radovi objavljivani u raznim publikacijama i medijima. Film koji prikazujemo njegovo je prvo ostvarenje kratkog metra, nakon što je 2021. u sklopu projekta Mapping Distribution: New Norvegian Initiative realizirao kratki video Why Jack?, u kojem je predstavio svoju agenciju. Taj je video nastao u sklopu suradnje kuća Kunstnernes Hus Kino iz Osla i On & For Production and Distribution iz Bruxellesa, a Cato se u njemu pozabavio alternativnim načinima distribucije neovisnih art-filmova.

Krila proljeća

igrani, Republika Koreja, 2023., crno-bijeli, 7 min

redateljica / Eun O
scenaristica / Eun O
snimateljica / Eun O
glumica / Eun O
producentica / Eun O

o filmu


Dok iščekuje dolazak proljeća, mlada Korejka u tišini piše pjesmu Krila proljeća. Čini joj se da gotovo uopće ne živi, sve do onog dana u kojem napokon osjeti da je proljeće stiglo.


o autorici


Eun O je mlada južnokorejska umjetnica koja film koji prikazujemo potpisuje kao kompletna autorica. Rođena je u Seulu, a glumom i manekenstvom bavi se desetak godina. Glumila je u nizu gledanih i hvaljenih TV-drama i kazališnih predstava, a kao kazališna redateljica debitirala je vrlo mlada, u dobi od svega 17 godina, čime je postala jedna od najmlađih debitantica. Nakon što se preselila u New York, osvojila je počasnu stipendiju na B.F.A, te je na New York Universityju upisala umjetničku akademiju Tisch School of the Arts. Po završetku školovanja počela je aktivno djelovati kao producentica, redateljica, scenaristica, montažerka, snimateljica, dizajnerica produkcije i skladateljica, i to u svim filmskim žanrovima. Njezin kratki film A Sunny Day koji je snimila još kao 18-godišnjakinja, prikazan je u službenim selekcijama više međunarodnih filmskih festivala. Hvaljeni su i njezini kratki filmovi De-Flower, A Butterfly in My Stomach, Ohnaya, Take 1 about wanted i Soleil Noir, koji su prikazani na mnogobrojnim manifestacijama u Južnoj Koreji i inozemstvu. Autorica je i izvorne filmske glazbe, među ostalim i skladbi A Lost Siren i Non-Echo, koje su izvođene na Fusion Film Festivalu i na koncertima u New Yorku. Želja joj je utemeljiti filmsku i šire umjetničku kuću koja bi podjednako djelovala u Seulu i New Yorku.

Nepodnošljiva lakoća postojanja

dokumentarni, Mađarska, 2018., boja, 13 min

redatelj / János Kis
scenarist / János Kis
snimatelj / János Kis
producent / János Kis



o filmu


Svatko od nas u svakodnevnom životu zbog mnoštva obveza rijetko ima priliku malo usporiti i „stati na loptu”. No, ono što bismo morali jest zastati makar nakratko, da bismo se barem malo oslobodili pritiska snažnih sila koje na nas djeluju i usmjeravaju nas. Za razliku od toga, u priči koju gledamo kao da se ne događa baš ništa. Ipak, moramo samo biti strpljivi. Jedna krava mirno leži i preživa uz rub prašnjavoga zemljanog puta. Prizor se doima poput kakve slike, jer krava je posve smirena. Tek s vremena na vrijeme zamahne repom kako bi otjerala muhe, te zatrese velikim crnim ušima. Ona je sama, čini se kao da je zanemarena po strani, praktički uz rub kadra. Prizor je to koji previše ne čudi, ali nije ni sasvim običan.



o autoru


János Kis je avangardni mađarski autor, fotograf koji je studirao sociologiju i film. U svojim djelima želi uhvatiti vrijeme koje protječe, usporiti ga i učiniti vidljivim, pri čemu je tematski fokusiran na nepredvidljivost svakodnevice. Snima minimalističke projekte s dugim kadrovima, bez pokreta kamere ili tek uz njezino ograničeno kretanje. Preferira uporabu prirodnog svjetla, slabog osvjetljenja, baš kao i izvorno snimljene zvukove na lokacijama, koliko je to moguće. Često snima filmove sa samo jednim vrlo dugim kadrom, a pri snimanju zvuka pozornost posvećuje diegetskim zvukovima izvan kadra. U svom radu preispituje nenarativne oblike eksperimentalnog filma, pritom hvatajući nepredvidljiva zbivanja u svakodnevnom životu. Težnja mu je otvoriti prostor za teoretsko preispitivanje nedovoljno istraženih aspekata privremenog i onostranog, u čemu se vodi teorijom sinkroniciteta Carla Gustava Junga. Njegov film koji prikazujemo snimljen je u Kambodži.

Usamljenost

dokumentarni, Kina, 2022., crno-bijeli, 28 min

redatelj / Lai Chun
scenarist / Lai Chun
snimatelj / Lai Chun
sudjeluju / Guo Ailian, Qin Caixia, Sun Xinfang
producent / Lai Chun


o filmu


U vrijeme dok Kinu, kao i ostatak svijeta, pogađa pandemija koronavirusne bolesti, jedna starija žena s maskicom na licu predvečer sjedi na klupi na malom trgu među zgradama. Polako se spušta mrak, gospođi je očito dosadno, sve dok se klupi na kojoj sjedi ne približi njezina vršnjakinja, također zaštićena maskicom. Među njima se tada zapodijeva razgovor, ponajviše o djeci i unucima druge žene, koja je zadovoljna kako su članovi njezine obitelji uspjeli u životu. No, gospođe komentiraju i vrijeme, jer već dugo nije pala kiša. A onda se druga gospođa sjeti da bi u njihovim godinama bilo poželjno da se obje što više kreću, te ruku pod ruku obje krenu u šetnju trgom.



o autoru


Lai Chun je rođen i odrastao u Kini, gdje i danas živi. On je pjesnik i filmski redatelj koji se sedmom umjetnošću bavi od 2021. Dosad je snimio tri dokumentarna filma, kratki koji prikazujemo na Festivalu te nešto dulja ostvarenja  Poetry · Football · Country School i The World Outside My Windows, u kojima nenametljivo koketira i s rodom igranog filma.

Clara

igrani, Francuska, 2022., crno-bijeli, 4 min

redatelj / Emeric Gallego
scenarist / Emeric Gallego
snimatelj / Emeric Gallego
glumci / Méline Rocher, Antoine Kovalenko, Linda Hwang
producent / Emeric Gallego


o filmu


Dok zvuk sata u pozadini neumoljivo odbrojava sekunde, preplašena mlada djevojka sjedi nasuprot dvoje odraslih, koji je ispituju i kao da je saslušavaju. Ona je Clara, prije nekoliko mjeseci bila je žrtvom zlostavljanja na koledžu koji pohađa, i dok razgovara sa svojim ispitivačima stalno je na rubu suza. Dogodila se tragedija, i Clara sada osobama nasuprot sebi pokušava objasniti kako je do svega došlo.



o autoru


Emeric Gallego rođen je u Parizu 1995. Od malih je nogu zaljubljen u sedmu umjetnost, za što zaslužnim smatra to što roditelji o njemu u djetinjstvu nisu previše skrbili, pa su mu kino i film bile glavne zanimacije. Kada je upisao studij filma na Université Paris 8, počeo je patiti od poremećaja prehrane i još nekih tegoba, a u oslobađanju od njih ključna mu je bila pomoć jedne žene. Od tada u njegovim filmovima glavne uloge uvijek tumače žene, a to smatra svojevrsnim zlatnim pravilom svog autorstva. Emeric je i nagrađivani fotograf koji se u radu fokusira na portrete i putopisne cikluse. Sve njegove fotografije snimljene su uz prirodno osvjetljenje, jer zna da tako ne narušava autentičnost onoga što na njima prikazuje. Tijekom posljednjih osam godina režirao je dvadesetak kratkih filmova, koje je često potpisao i kao snimatelj i scenarist.

Požuri

igrani, Maroko, 2022., crno-bijeli, 11 min

redatelj / Karim Tajouaout
scenarist / Karim Tajouaout
snimatelj / Karim Tajouaout
glumci / Mohamed Naimane, Ilyass Elhani, Farid Delyasse, Boujama El Ibrahimi, Abdelaziz Tahiri, Sohaib Ahini
producentica / Naima Sikkal


o filmu


Na rubu jednog marokanskog sela smješteno je groblje, na kojem se upravo odvija sahrana. Područje je pusto i bez vegetacije, a pogrebna povorka približava se mjestu na kojem nekoliko ljudi kopa raku. Obred se odvija u skladu s tradicijom, a onaj koji najviše žali za pokojnikom je jedan dječak. On ispraća jednog od najbližih članova obitelji, njegova bol je ogromna i on će posljednji uplakan ostati na humku.



o autoru


Marokanski autor Karim Tajouaout rođen je 1992. godine u gradu Oujdi na sjeveru zemlje. Djeluje kao redatelj, direktor fotografije i fotograf, a nakon što je 2013. godine diplomirao primijenjenu umjetnost, sljedeće akademske godine upisao je studij montaže i specijalnih efekata na LInstitut Spécialisé Métiers du Cinéma u gradu Ouarzazateu. Kasnije je nastavio specijalizaciju na području audiovizualnih umjetnosti, te je diplomirao 2016. godine.

Rođendan

igrani, Turska, 2020., crno-bijeli, 5 min

redatelj / Ali Şenses
scenarist / Ali Şenses
snimatelj / İbrahim Halil Atuşağı
glumci / Remzi Kurtulmuş,Pelin Nerse,Ali Yıldırım, İbrahim Yılmaz,Nafiye Doğan
producenti / Özgün Şenses, Ali Şenses


o filmu


Proslava prvog rođendana jedne djevojčice u krugu njezine obitelji. Sve je već spremno: postavljen je stol s čistim stolnjakom, na stolu je torta s jednom rođendanskom svjećicom, a okuplja se i obitelj male slavljenice. Tu je njezina užurbana majka koja se trudi da sve protekne u najboljem redu; tu je sijedi djed koji unuci želi dug i sretan život, a tu su i njezin otac sa starijim sinom te još jedan čovjek. Isprva se čini da će sve uistinu proteći na najbolji mogući način, sve dok se djed ne požali da osjeća čudan pritisak u prsima.



o autoru


Turski redatelj Ali Şenses rođen je 1967. godine u gradu Sarayu u istoimenom okrugu u pokrajini Tekirdağ, u europskom dijelu Turske. Oženjen je i ima dijete, a trenutačno radi kao obiteljski liječnik u gradu Gaziantepu u jugoistočnoj Turskoj. Dosad je realizirao nekoliko kratkometražnih i tri dugometražna projekta, a film koji prikazujemo njegovo je drugo ostvarenje kratkog metra, snimljeno godinu dana nakon prvijenca MAVI. Taj je film s uspjehom prikazan na nizu festivala, od šestog izdanja International Uşak Winged Seahorse Short Film Festivala preko Montreal Independent Film Festivala i 4. AFSAD festivala do Eternal International Film Festivala, na kojem je 2023. osvojio nagradu za najbolji filmski eksperiment.

Vrijeme je

igrani, Njemačka, 2022., crno-bijeli, 9 min

redateljica / Melanie Hierhammer
scenaristica / Melanie Hierhammer
snimatelj / Martin Peter
glumica / Jill Weller
producentica / Melanie Hierhammer


o filmu


Mlada Florence Bright studentica je modnog dizajna koja radi u velikoj modnoj kući. Jednog dana tijekom stanke za ručak ona odluči ostati u prostoriji s odijelima i ženskim šeširima, te pokušati uvježbati nešto što ju već dugo muči. Naime, ona se snažno i strastveno zaljubila, ali osoba do koje joj je itekako stalo to ne zna. Stoga Florence odluči uvježbati način na koji bi mogla prići toj osobi i reći joj što prema njoj osjeća. No jesu li stvari uistinu tako jednostavne?



o autorici


Melanie Hierhammer njemačka je glazbenica, pjesnikinja i prozaistica koja se posljednjih godina strastveno posvetila i sedmoj umjetnosti. Duhovito kaže da je za nju sve počelo u dobi od tri godine, kad je na dječjem klaviru odsvirala popularnu dječju pjesmicu Alle meine Entchen. Trebalo je proći još nekoliko godina prije no što je napisala svoje prve pjesme i kratke priče, a potom i skladala nekoliko klavirskih skladbi. Ističe da joj je u svemu čime se bavi, od glazbe i književnosti do filmova, najvažnije dotaknuti ljude. Njezine klavirske skladbe tako su dijelom sjetne, a dijelom klasične ili senzualno razigrane balade. Svako njezino djelo pripovijeda određenu priču, a u njima se bavi životom, osjećajima, ljudima i određenim neskladom ili kontrastom. To može biti nesklad između stvarnosti i želja, između ljubavi i gubitka, između boli i nade. O tome govori i film koji prikazujemo, njezin samostalni scenaristički i redateljski prvijenac, u radu na kojem joj je koristilo i iskustvo stečeno tijekom redateljskog angažmana na gledanoj TV-seriji The Challenge Show.

Začarani krug

igrani, Rusija, 2021., crno-bijeli, 3 min.

redatelj / Alyona Polyakova

scenarist / Konstantin Chelidze

snimatelj / Maksim Khomenko

glumci / Serafima Smolina, Elizabeth Damsker, Vladislav Medvedev

producent / Konstantin Chelidze


o filmu

Mlada djevojka itekako je nezadovoljna jer joj je tog jutra majka upala u kupaonicu, i to upravo u vrijeme dok uživa u kadi punoj vode i pjene. Dok joj majka kao i obično prigovara zbog puno stvari, od toga da je neodgovorna do sumnji hoće li se ikad udati, djevojka bi samo željela da majka iziđe iz kupaonice. A kada se to u jednom trenutku i dogodi, iz vode i pjene izroni glava mladića s kojim se djevojka kupa. On će pak smjesta morati ponovo zaroniti, kada temperamentna majka opet upadne u kupaonicu i nastavi prigovarati kćeri.

o autoru

Redateljica filma Alyona Polyakova rođena je na obali Crnog mora 1988. Nakon studija na Državnom sveučilištu menadžmenta u Moskvi radila je kao producentica studentskih filmova na uglednom obrazovnom filmskom institutu Gerasimov. Posljednjih pet godina djeluje kao supervizorica scenarija za TV-serije i igrane filmove te piše scenarije za kratke filmove. Trenutačno pohađa radionicu filmske režije također na Filmskom institutu Gerasimov, znanom i kao Sveruski državni institut za film.

Prijevara

igrani, Iran, 2022., boja, 15 min

redatelj / Hesam Rahmani

scenarist / Hesam Rahmani

snimatelj / Hesam Rahmani

glumci / Sorena Salehi, Omid Shahmoradi, Masoud Ramezani, Mamali Rahmani, Ehsan Aliakbari, Shahin Faridpour, Farshad Ershadi, Afshin Aslani

producenti / Afshin Aslani, Mohammad Raeisi

 

o filmu

Jedan iranski dječak ulazi u kafić za igranje računalnih igrica, u kojem je očito stalni gost. Njegovo ime je Sourena, i dobro ga poznaju ne samo vlasnik kafića, nego i nekoliko mladića koji su nešto stariji od njega, a koji će s njim odmjeriti snage u igrici Liga prvaka. Dok ti mladići uglavnom igraju pošteno, Sourena je, da bi ostvario pobjedu, spreman i na varanje. Ipak, njegova sklonost prevarama ovaj bi put mogla itekako iznenaditi njegove konkurente, jer će se u stvarnom svijetu pojaviti virtualni junak kojega nitko ne očekuje.

 

o autoru

Iranski filmaš Hesam Rahmani rođen je u Teheranu 1992. On je neovisni filmski redatelj, scenarist, montažer i producent, a djeluje i kao eksperimentalni skladatelj te performer. Struka kojom se izvorno želio baviti jest arhitektura, no zbog financijskih problema bio je prisiljen prekinuti svoje obrazovanje u tom području. Od tada se u potpunosti posvetio filmu i novim medijima, a odlučan je u nakani da kao neovisni umjetnik beskompromisno i do kraja slijedi svoje snove. Film koji prikazujemo njegov je treći redateljski projekt, nakon što je 2020. i 2021. režirao kratkometražne radove Rabbit-T i How Long Does It Take?. Trenutačno kao redatelj, montažer i producent radi na novim kratkometražnim filmovima Mer i Faces Without Visage.


onetakeinspace

Eskalator

eksperimentalni, SAD, 2023., boja, 5 min

redateljica / Gabriela Villasenor
scenaristica / Gabriela Villasenor
snimateljica / Gabriela Villasenor
producentica / Gabriela Villasenor


o filmu


Dok kroz subjektivni kadar pratimo spuštanje pokretnih stepenica, u pozadini čujemo muški glas koji pripovijeda o tome da se potpuno koherentni i integrirani društveni poredak ne može održati pod samo jednim funkcionalnim načelom. Pred gledateljima se tako ukazuje drukčija i jedinstvena perspektiva društva, jer narator dovodi u pitanje pragmatičnu ideju modernosti. On preispituje način na koji zadržavanje socijalnog statusa quo odabire i marginalizira pojedine društvene elemente, s obzirom na to koji mu i u kom vremenu odgovaraju, odnosno smetaju. Narator tako nudi i mogućnost promjene aktualnoga dominantnog društvenog uređenja.


o autorici


Američko-meksička autorica Gabriela Villasenor nagrađivana je redateljica i umjetnica širokog polja djelovanja. Njezini igrani i dokumentarni filmovi prikazivani su na pet kontinenata, na prestižnim festivalima, u muzejima te na digitalnim platformama i televiziji. Ona je utemeljiteljica i direktorica produkcijske tvrtke i organizacije za medijsku umjetnost Tekños Films koja organizira cjenovno prihvatljive filmske radionice kao i pristup tehničkoj opremi filmskim stvarateljima u usponu i društvenim organizacijama. Umjetnošću se počela baviti još u dječjoj dobi, kada je u kazalištu ostvarila prve glumačke korake, da bi se njezin afinitet prema teatru i izvedbenim umjetnostima nastavio i tijekom odrastanja, kada je sudjelovala u kazališnim produkcijama predstava Snjeguljica, Annie i Jesus Christ Superstar. Ono što joj se u glumi ponajviše sviđa jest mogućnost dijeljenja emocija i topline s publikom i svojim kolegama. Nakon dugogodišnjeg bavljenja kazalištem za djecu i mlade, prirodno je uslijedilo njezino zanimanje za film. Kratke je filmove počela snimati već u gimnazijskim godinama, da bi na koledžu dobila priliku sudjelovati na ambicioznijim filmskim produkcijama, u radu na kojima se okušala ne samo kao glumica, nego i kao producentica, scenaristica, snimateljica i montažerka. Naposljetku je počela pisati i režirati vlastite filmove, koji se danas prikazuju na festivalima diljem svijeta.

Null Cone

eksperimentalni, Hrvatska, 2022., boja, 9 min

redatelj / Vladislav Knežević
scenarist / Vladislav Knežević
animator / Boris Goreta
video snimatelj / Predrag Vekić
producenti / Vladislav Knežević, Boris Goreta, za KinoKlub Zagreb


o filmu


Integrirajući se unutar mikrorazine vrlo brzih čestica svemirske prašine, nanogenerator nepoznatim protokolom kodira modele, pretpostavke i mogućnosti. Čvrsto elaborirane znanstvene teorije i teze, dvojbe i fantazmi, imaginariji i rubni diskursi na različitim skalama uključeni su u proces. Interijerna arhitektonika patafizičkog stroja uvećana je s nanorazine i kretanjem renderira nastajanje. Spiralna rotacija kroz varijabilnu brzinu unutar čestice simulira, ali potencijalno i ostvaruje tvorbu. Vrh nultog stošca predstavlja proces razmjene energije u obliku apsorpcije i emitiranja fotona. U središnjoj točki promatrač je u sadašnjem trenutku kao interaktivni dio stvaranja s neodređenom budućnošću u nastajanju. Film nije pokušaj znanstvene vizualizacije, nego je energetski konstrukt.


o autoru


Vladislav Knežević rođen je u Zagrebu 1967. Nakon studija režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu studirao je i na Audio-vizualnom odsjeku pri De Vrije Academie u Den Haagu. Od 1988. bavi se eksperimentalnim filmom, videom i zvukom, a pet godina kasnije počeo je raditi kao redatelj različitih televizijskih formata i programa. Medijski je umjetnik i redatelj koji radove kreira koristeći snimljeni videomaterijal, digitalnu fotografiju, mikroanimaciju, stereoskopsku 3D-tehniku i generativni elektronički zvuk, s primarnim ciljem stvaranja novog iskustva gledanja filmskog medija. U fokusu njegova zanimanja su koncepti koji se odnose na rubna područja stvarnosnih kategorija, na doživljajnost novomedijskih slika, na digitalnu estetiku, na utilitarno-fantastične konstrukte te na posljedice tehnološko-znanstvenih istraživanja na ljudsko iskustvo. Inicijator je i organizator programa Reference to Difference, televizijske emisije o eksperimentalnom filmu i videu Videodrom, koautor televizijske emisije o animiranom filmu Animatik, te Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS. Njegovi eksperimentalni i umjetnički filmovi dosad su prikazani na više od 200 festivala i izložbi u Europi, SAD-u, Australiji, Japanu i Brazilu.

Priroda je prirodna 160904

eksperimentalni, Island, 2020., boja, 12 min

redatelj / Marcellvs L.
scenarist / Marcellvs L.
snimatelj / Marcellvs L.


o filmu


Prikaz dijela rada najveće islandske hidroelektrane Kárahnjúkar. Da bi se ona izgradila, bilo je potrebno potopiti drugo najveće neistraženo prirodno područje u Europi, pri čemu je uništen jedinstveni ekosustav. Namjera je bila osigurati pristupačnu i jeftinu energiju za inozemne tvrtke koje se bave proizvodnjom aluminija, a koje posluju na Islandu. Cilj je filma  testirati integritet gledatelja: s jedne strane dok se nose s promjenama u onom što promatraju i što im ubrzava otkucaje srca, a s druge strane u suočenju s izvanjskim silama na koje ne mogu utjecati.


o autoru


Marcellvs L. rođen je 1980. u Belo Horizonteu u Brazilu, a od 2006. živi između Berlina i Seyðisfjörðura u Finskoj. Polja njegovih djelovanja su video i zvuk, od sredine 2000-ih intenzivno izlaže u Finskoj i inozemstvu, te je tijekom proteklih dvadesetak godina sudjelovao na mnogobrojnim skupnim izložbama i biennalima, od 27th Biennale of São Paulo 2006. preko 9th Biennale of Lyon godinu kasnije do 16th Biennale of Sydney održanim 2008. Njegova su djela bila izložena i u MAC - Musée d'art contemporain u Lyonu, u Helsinki Art Museumu, u Astrup Fearnley Museetu u Oslu, u Living Art Museumu u Reykjaviku, Singapore Art Museumu, u Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia te u ZKM Museum of Contemporary Art in Karlsruheu i u Museum of Modern Art in Sao Paulu. Neke od nagrada koje je osvojio su Ars Viva Price za 2007/08 godinu te Glavna nagrada na 51. International Short Film Festivalu u Oberhausenu godine 2005.

Slikar riba

igrani, Iran, 2022., boja, 1 min

redatelj / Asghar Besharati
scenarist / Asghar Besharati
snimatelj / Asghar Besharati
glumac / Afan Sorody
producent / Asghar Besharati


o filmu


Dok više ljudi na tankim dugim stolovima štapovima zgrću i bacaju ribu, iz ptičje perspektive vidimo jednog čovjeka koji na papiru slika nekoliko primjeraka te ribe. Čini se da je i on svjestan čovjekova neselektivnog iskorištavanja mora i nedostatka brige za prirodu i okoliš.



o autoru


Asghar Basharati rođen je 1977. na otoku Qeshm u Iranu. Već se sedamnaest godina bavi  fotografijom, a tijekom posljednje tri godine aktivno i filmom. Spreman je i otvoren za nova znanja i iskustva, a osobito ga privlači eksperimentalni film, u realizaciji kojega drži da je već dosta vješt. Za svoj rad na filmu dosad je osvojio već više od 30 nagrada.

U jalovoj prisutnosti

eksperimentalni, Iran, 2020., boja, 18 min

redatelj / Amir Ahmad Kheiri
scenarist / Amir Ahmad Kheiri
snimatelj / Hamin Shademani
glumac / Ahmad Toosi
producent / Amir Ahmad Kheiri


o filmu


Polazeći od rečenice „Mislim da je rekao da kroz pukotinu među nogama gledaš otvor postojanja”, autor elaborira tezu da je život poput njihanja između patnje i dosade. Sve se doima poput kratke kazališne predstave u kojoj glumac, odjeven u pohabanu tkaninu nalik prosjačkim dronjcima i pokrete izvodeći bez glasa, pozornicom nosi neveliku metalnu bačvu otvorenu s jedne strane, te paljenjem šibica i njihovim bacanjem u bačvu pokušava doznati njezin sadržaj. A kada zajaše bačvu, ona se uistinu doima poput pukotine među njegovim nogama.


o autoru


Iranski autor Amir Ahmad Kheiri diplomirao je grafički dizajn na Sveučilištu Shahid Rajaee u Teheranu. U posljednje vrijeme producirao je dva kratka filma u kojima tematizira svoja nova iskustva u bavljenju sedmom umjetnošću. Jedan od tih filmova odabran je za prikazivanje na International Portrait Film Festival u Bugarskoj. Amir se intenzivno bavi i fotografijom, te je tijekom posljednjih nekoliko godina izbor njegovih fotografija s uspjehom bio izlagan na međunarodnim izložbama kakve su Jardino Arte & Natura u Milanu (izložio je fotografije iz ciklusa Intim-us) i MARMO. Carving the future pod pokroviteljstvom talijanskog Ministarstva vanjskih poslova (izložio je ciklus fotografija Mi-sul). Njegove su fotografije objavljivane i u uglednim časopisima poput The Margins Magazinea, koji izdaje University of Toronto. Jedan od njegovih plakata odabran je za sudjelovanje na skupnoj izložbi na Colorado Mesa University u SAD-u.


Njemački fotograf i filmaš Telemach Wiesinger rođen je 1968. u gradu Bielefeldu u pokrajini Sjevernoj Rajni–Vestfaliji. Studirao je vizualne komunikacije na sveučilištu Universität Gesamthochschule u Kasselu na kojem je 1995. stekao diplomu magistra umjetnosti s najvećom pohvalom (summa cum laude). On je pripovjedač, a filmske vrpce, kamere i projektore smatra svojim alatima. U njegovim djelima određene lokacije prikazane su onako kako ih samo film može predočiti, u crno-bijelim slikama obrađenima na posebne načine, a dodatnu vrijednost projekcijama daje zvuk motora koji pokreće 16-milimetarski projektor. Svoje filmove istodobno drži vizualnim pjesmama, putopisima i antropološkim studijama lučkih gradova i mehaničke, funkcionalne arhitekture.

 U svom se radu nadovezuje na ideju svojevrsnoga “putopisnog stroja”, te sekvence snimljene na 16-milimetarskoj analognoj vrpci grupira u formalno strukturirane sekvence koje stvaraju koherentan kaleidoskop sjećanja i emocija. Njegovi filmovi prikazani su na mnogobrojnim međunarodnim festivalima i manifestacijama, na festivalima alternativnog filma, u muzejima i galerijama. Gostujući je predavač na nizu uglednih sveučilišta, instituta i škola diljem svijeta, među ostalim i na University of Wisconsin, na ENSCI Les Ateliers u Parizu, na Institut of Art & Design u Milwaukeeju, na University of Wales u Aberystwythu, na L’Institut National des Beaux-Arts u Tétouanu te na Escuela de Arte u Granadi.

3 x 1

eksperimentalni, Njemačka, crno-bijeli, 10 min., 2007.

redatelj Telemach Wiesinger

scenarist /  Telemach Wiesinger

snimatelj Telemach Wiesinger

producent Telemach Wiesinger


o filmu

Tri različita pogleda na jedan pokretni most. U prvom gledamo prilaznu cestu s rampom, na kojoj se tijekom noći odvija užurban promet, koji je dodatno naglašen ubrzanošću snimke. U drugom pratimo brodove koji plove u blizini i ispod podignutog mosta. A u trećem se ljudi kreću mostom, koji se ponekad doima poput ranžirnog kolodvora. Film se sastoji od tri izabrane trominutne sekvence iz autorova prethodnog eksperimentalnog ostvarenja Landed, sekvence koje redatelj naziva Augenblick. To su sekvence Augenblick Nr. 28, Augenblick Nr. 46 i Augenblick Nr. 47, a poseban ugođaj cjelini pridaje partitura skladatelja Tobiasa Schwaba.

 


Motor

dokumentarno-eksperimentalni, Njemačka, crno-bijeli, 20 min., 2011.

redatelj / Telemach Wiesinger

scenarist / Telemach Wiesinger

snimatelj / Telemach Wiesinger

producent / Telemach Wiesinger

 

o filmu

Već u svojoj filmskoj poemi Passage autor je koreografirao kretanja pokretnih mostova. Iz njegove perspektive pokretni mostovi su mehanički, akustički i optički, usko povezani s analognim filmskim slikama u pokretu. Želeći dodatno elaborirati tu povezanost, on je u filmu koji prikazujemo predočio slijed nekoliko različith lučkih konstrukcija na jugu Francuske, u lukama u kojima su sekvence snimane. I u ovom je ostvarenju zvuk iznimno značajan za koji je pak zadužen Andreas Gogol čije analogno snimljene zvučne konstrukcije sjajno prate i dočaravaju prostore koje promatramo. Motor je istovremeno i nastavak filmskog performansa Landed Takes & Sound Times, za koji su Telemach Wiesinger i Andreas Gogol na 20. festivalu proširenih medija Stuttgarter Filmwinter 2007. osvojili nagradu za timski rad.

 


Dvojnici

igrano-eksperimentalni, Njemačka, crno-bijeli, 4 min., 2017.

redatelj / Telemach Wiesinger

scenarist / Telemach Wiesinger

snimatelj / Telemach Wiesinger

producent / Telemach Wiesinger

 

o filmu

U filmu snimljenom dvostrukom ekspozicijom na 16-milimetarskoj vrpci autor spaja dvije lokacije iz švicarskog grada Balea na rijeci Rajni. Glumac Werner von Mutzenbecher na određeni način svojim “unutarnjim okom” gledateljima otkriva dramu koja briše granicu između prostora i vremena. Voda i zrak kao da neprimjetno prelaze jedno u drugo, dok se horizontalni i ciklički pokreti gotovo sjedinjuju u jedinstveno gibanje. Za glazbenu podlogu iskorištena je skladba „Der Doppelgänger“ Franza Schuberta, ali na način da je prearanžirana i izmijenjena za izvedbu dviju orgulja, čime se slijedi motiv udvajanja iz filma. Glazba dodatno aludira na zvukove karnevala, dok njezin karakter naglašava sjetni ugođaj prizora koji se promatraju.

 


Europa

dokumentarno-eksperimentalno-igrani, Njemačka, crno-bijeli, 20 min., 2021.

redatelj / Telemach Wiesinger

scenarist / Telemach Wiesinger

snimatelj / Telemach Wiesinger

producent / Telemach Wiesinger

 

o filmu

U svojim djelima koje naziva filmskim poemama autor razvija vlastitu sliku Europe. Film koji prikazujemo sadrži sedam sekvenci, svaku u trajanju od približno dvije i pol minute. U njima su prikazani kadrovi iz Francuske, Irske, Njemačke, Grčke i Švicarske. U tim kadrovima dominiraju luke i mostovi te prostori i prostorije u sklopu njih ili u njihovoj blizini, a uvijek se u kadrovima zatječu i ljudi koji nešto rade. Sedmo je poglavlje autor snimio zajedno s redateljem Danielom Schmidom, na krovu obiteljskog hotela koji vode Schmidovi roditelji, ne znajući da će to ujedno biti i njegovo posljednje pojavljivanje pred kamerama u životu. Za zvučnu kulisu filma ponovno je zaslužan Andreas Gogol, a sekvence i ljudi koji se u njima pojavljuju redom su: Honfleur u Francuskoj s Wolfgangom Lehmannom, Dublin s Michaelom Wiesingerom, njemačko-švicarska granica s Markusom Dörnerom, München s Oleom Ottom, predio u Grčkoj s Jasminom Matzakow i Georgiosom Kokolatosom te mjesto u Švicarskoj s Dieterom Kraussom, Wolfgangom Lehmannom i Danielom Schmidom. 


Dva desetljeća u svakom kadru

 

piše: Boško Picula

 

Prvih dvadeset godina zasigurno je najintenzivnije i, u mnogo čemu, najljepše razdoblje života. I ljudskoga, i festivalskoga. U tom je vremenu gotovo sve novo. Prvi doživljaji, prva ushićenja, prvi susreti, prva napredovanja, prva posrtanja, prve radosti, prva razočaranja, prve velike odluke i prvi ljudi koji će zauvijek obilježiti nečije živote. I ljudske, i festivalske. A kada sve to zabilježe filmske kamere, i to u samo jednom kadru, ili tek nekoliko njih, nastaju radovi koji svojom izražajnošću i jednostavnošću postaju sinonimi upravo tog vremena. Zagrebački i hrvatski Međunarodni festival filmova snimljenih u jednom kadru One Take Film Festival svoje je prvo izdanje imao u studenom 2003. Pritom se dvadeset godina razlike u odnosu na 2023.-u čini i malo i puno. Malo, jer su protekla dva desetljeća itekako živa u sjećanjima te se čini kao da je 2003. bila jučer. Puno, jer se svijet u te dvije dekade jako puno promijenio, baš kao i ljudski životi sa svim onim lijepim i teškim što život nosi. Godina 2003. bila je Međunarodna godina svježe vode, resursa koji je istodobno i sama esencija života, i nešto što je jako nalik filmovima u jednom kadru. U toj smo godini još uvijek živjeli bez društvenih medija kao što su Facebook i YouTube koji će se pojaviti i osvojiti svijet 2004. i 2005. Može li danas netko zamisliti da se u međuvremenu nije povezao preko Facebooka ili da nije odgledao sebi nešto važno na YouTubeu? Da, dvadeset godina u svijetu koji se digitalno mijenja svake sekunde jest jako puno i zato je One Take Film Festival sa svojim ovogodišnjim jubilejom znatno više od novoga festivalskog izdanja. On je 2023. svojevrsni vremenik svega onog što se zbivalo protekla dva desetljeća.

 

Mnoštvo osobnih događaja, društvenih, političkih, umjetničkih, gospodarskih i inih proželo je festivalska izdanja i sve filmove koji su na tim izdanjima od 2003. do danas prikazani. Izložba posvećena dvadesetogodišnjici održavanja One Take Film Festivala jednostavna je i sugestivna baš kao i Festival koji predstavlja. Na njoj se mogu razgledati kadrovi pobjedničkih naslova od 2003. do 2022., njih ukupno dvanaest, u iščekivanju sretnoga trinaestog laureata upravo ove jeseni. Njezin su dio i plakati pojedinih festivalskih izdanja koji su osmišljeni i realizirani poput najvrednijih suvremenih izložaka na kakvoj svjetskoj izložbi grafičkih radova. I, dakako, na njoj je moguće doživjeti ljepotu jedinstvene festivalske nagrade autorice Margarete Lekić koja svojom rafiniranošću i slojevitošću zrcali ono što jest ovaj filmski festival: naizgled transparentan u svakom svom kadru, a zapravo kompleksan u svakom djeliću kompozicije tog kadra. U konktekstu novog i obljetničarskog izdanja Festivala, izložba je na određeni način vremeplov kojim se može vratiti u prošlost, osjetiti sadašnjost i pretpostaviti budućnost. Prošlost je opisana bogatim i metaforičnim filmskim jezikom; sadašnjost se odvija pred nama sa svakim filmom ovogodišnjeg Festivala; budućnost svi želimo kao vrijeme novih kreacija i ispunjenja u njima. U sinergiji novih i nagrađenih filmskih radova, ispred moćnih i suptilnih vizualnih rješenja festivalskih plakata te u odsjaju festivalske nagrade u kojoj i – kroz koju vrijeme i stvaralaštvo neprestance struje, izložba je interaktivno sučeljavanje svih autorica i autora te svih gledateljica i gledatelja svih dosadašnjih i ovogodišnjeg izdanja Festivala. Prve dvije godine 2003. i 2004. svakogodišnji, od 2004. do 2020. u bijenalnom ritmu održavanja, a od 2020. do danas ponovno organiziran svake godine, One Take Film Festival na ovoj izložbi otkriva svoj umjetnički senzibilitet, i kroz pobjedničke naslove, i kroz grafička rješenja plakata, i kroz svoju magičnu nagradu kao iz romana Arthura C. Clarkea.

 

Godinu 2003. obilježio je prvi festivalski laureat uopće, meksički film znakovita naslova Stvarno vrijeme, dok je grafičko rješenje plakata, također znakovito, predstavilo jednog miša i jedan kruh. Na drugom festivalskom izdanju 2004. na plakatu su u kutiji bile spremne dvije šibice, a nagrada je pripala australskom filmu Uzašašće. Treći Festival 2006. također se na plakatu poigrao svojim rednim brojem uz dvije ispijene čaše te treću punu filmskog sadržaja uz nagradu za brazilski film Čovjek.Cesta.Rijeka. Na četvrtom je Festivalu plakatom letjela četvrta muha u nizu, a Australija donijela novog pobjednika, film 7.23. Vizualna rješenja plakata za prva četiri festivalska izdanja djelo su studija za grafičko i industrijsko oblikovanje Petrak-Žaja Studio. Od 2010. plakate umjetnički osmišljava Krsto Jaram čije je stvaralaštvo obilježila i osvojena Zlatna arena za najbolje vizualne efekte za film Moj dida je pao s Marsa. Peti One Take Film Festival 2010. na svom će plakatu rastvoriti spajalicu, a šesti 2012. otvoriti kocku u čijem je obliku izrađena i festivalska nagrada. Na tim će izdanjima nagradu dobiti dva španjolska filma Odlazak i Soba potvrdivši i u ovoj filmskoj formi vitalnost matične kinematografije. Na Festivalu 2014. Grand Prix osvaja finsko-poljski rad Preuređeno pri čemu se na plakatu revolverski poručuje „Reloaded“. Poruka osmog izdanja Festivala 2016. jest da je, sukladno rednom broju, beskonačnost okomita, a poruka Stručnoga ocjenjivačkog suda bila je da je najbolji rad ponovno australski nimalo slučajnog naslova Osam. Godine 2018. nagrada odlazi u susjednu Sloveniju za film Nevidljiva ruka Adama Smitha, dok je ruka na plakatu presložila brojku devet. Deseti Festival održao se u pandemijskim uvjetima 2020. te je 'x' na njegovu plakatu bio višeznačan, baš kao i naslov te sadržaj pobjedničkog filma Ograda s Kosova. Vrativši se na svakogodišnji ritam održavanja Festival je 2021. na plakatu lucidno predstavio brojku 11 kroz jedinicu i njezinu sjenu, a nagrada je pripala iranskom filmu Havaji. Napokon, Festival se 2022. održao „pod pritiskom“ te su njegove domino-pločice na plakatu padale sve do broja dvanaest. Odluka o laureatu pala je pak na njemački film Pošalji mi poruku kad stigneš doma xx.

 

Ove je godine sretna trinaestica na plakatu spoj triju igraćih karata, dvije šestice i jednog asa. As, jedan jedini, na najbolji način zaokružuje bit unikatnoga filmskog festivala u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe koji od 2003. o filmu promišlja na prepoznatljiv, jednostavan i jedinstven način. Od svog pokretača, višestruko nagrađivanog hrvatskog snimatelja i redatelja Vedrana Šamanovića do svih umjetnika iz Hrvatske i svijeta, organizatora i mnogobrojnih gledatelja koji su mu podarili tu jedinstvenost. Na ovoj se izložbi to i vidi i osjeća. U svakom kadru.   

Stvarno vrijeme - Grand prix 2003.

igrani, Meksiko, 2002., boja, 90 min.

redatelj / Fabrizio Prada

scenarist / Renato Prada

snimatelj / Everardo Gonzalez

glumci / Jorge Castillo, Enrique Rendon, Raul Santamaria, Leticia Valenzuela, Monica Valle, Waldo Facco, Felix Losano

producenti / Hugo Stieglitzy, Cesar Balestra, Fabrizio Prada

 

o filmu

Likovi žive, kradu, spletkare, sumnjaju, izdaju, bježe, ubijaju i umiru, no sve se događa kao i u pravom životu - bez montaže i manipuliranja vremenom. 

 

o autoru

Fabrizio Prada je rođen 1972. u Belgiji. Kao scenarist, producent i redatelj diplomirao je na Međunarodnom fakultetu filma i televizije San Antonio de los Baños (Escuela Internacional de Cine y Television de San Antonio de los Baños) na Kubi. Njegov prvi film Tiempo Real snimljen je u jednom kadru i traje 86 minuta. Tim je filmom otvorio novu kategoriju u Guinness World Records TM-u, kategoriju umjetničkog filma snimljenog u jednom kadru, kao prvi takav film snimljen jednom kamerom i bez montaže. Tiempo Real pobjednik je prvog One Take Film Festivala. Od 1991. Fabrizio Prada režirao je niz samostalnih dokumentaraca te umjetničkih filmova produciranih na 35 mm i digitalno. Njegov dokumentarac Soy un niño todavía u kojem kubanska djeca iznose svoja stajališta o problemima u njihovoj zemlji za vrijeme “posebnog doba", sudjelovao je na više od 50 festivala i međunarodnih kinopredstava, a na mnogima od njih dobio je pohvale i nagrade. Fabrizio je i autor komedije Chiles Xalapeños iz 2008. u kojoj je nastupila i slavna meksička pjevačica i glumica Iran Castillo, a koja je stekla i titulu najčešće piratiziranog meksičkog filma. Godine 2012. utemeljio je Veracruz World Extreme Film Festival, na kojem se prikazuju kratki i dugometražni igrani filmovi s pet kontinenata, koji su specifični po tome da su snimljeni u ekstremnim produkcijskim uvjetima, praktički bez proračuna i sponzorskih ugovora.

Uzašašće - Grand prix 2004.

eksperimentalni, Australija, 2004., boja, 7 min.



redatelj / Ben Ferris 

scenarist / Ben Ferris 

snimatelj / James Brahanos 

glumci / Jean – Alexander

producenti  / Rainbow Chun, Tobias Kohl 

 

o filmu

Mlada žena oslobađa se “okova” kolotečine... 


 
o autoru

Ben Ferris rođen je 1975. u Sydneyju u Australiji. Studirao je latinski jezik i klasični grčki na Sveučilištu u Sydneyju, te bio dobitnik stipendija Salting Exhibition i Coopers. Nakon što je napravio rekonstrukciju Alexandrosa, fragmentarnoga kazališnog komada atenskog pisca tragedija Euripida, godine 1998. diplomirao je klasični grčki kao jedan od najboljih studenata svoje generacije. Od 1992. do 2004. glumio je i režirao u kazalištu, te osnovao Two Black Shoes Theatre Company s kojom je nastupao i režirao za Festivalu u Sydneyju. Od 2002. do 2003. radio je kao književni savjetnik za Griffin Theatre Company. Godine 2000. osnovao je Filmsku školu UBS na Sveučilištu u Sydneyju i vodio je od 2000. do 2004., kada je osnovao Sydney Film School čiji je izvršni direktor bio do 2018. Benov film Kuhinja prikazan je na prvom One Take Film Festivalu održanom u Zagrebu 2003. Već sljedeće godine, njegov film u jednom kadru Uzašašće osvojio je Grand Prix na istom festivalu. Njegova karijera traje dulje od dva desetljeća, a tijekom tog razdoblja producirao je 41, te kao redatelj potpisao sedam, a kao scenarist pet projekata. Kao scenarist i redatelj 2009. godine realizirao je igrani film Penelope, snimljen u australsko-hrvatskoj produkciji, za koji je izvornu glazbu skladao cijenjeni Max Richter. Godine 2016. snimio je i od kritike hvaljeni hibridni igrano-dokumentarni film 57 Lawson, a godinu dana kasnije Ben je dobio rezidenciju u prestižnom Cité internationale des arts u Parizu. Na 53. izdanju uglednog Karlovy Vary Film Festivala 2018. njegov se igrani film In(di)visible probio u uži izbor za nagradu Eurimages Project Lab. Tijekom dosadašnje karijere filmovi su mu osvojili nagrade na nizu festivala diljem svijeta, od Pariza i New Yorka preko Tokija i Singapura do Amsterdama.


Čovjek.cesta.rijeka - Grand prix 2006.

eksperimentalni, Brazil, 2004., crno-bijeli, 9 min.

redatelj / Marcellvs L.

scenarist / Marcellvs L.

snimatelj / Marcellvs L.


 

o filmu

Tajanstveni čovjek, kojemu možemo vidjeti samo obrise tijela, pješice prelazi rijeku, a njegovo putovanje dobiva metaforično značenje. 

 

o autoru

Brazilski videoumjetnik Marcellvs L. rođen je 1980. u Belo Horizonteu. Na One Take Film Festivalu 2006. osvojio je Grand Prix za film Čovjek.Cesta.Rijeka. Kao eksperimentalnom umjetniku glavno mu je područje stvaranja work in progress. Među te radove ubrajaju se VideoRizoma (2002.-2005.) i Esquizodramas (2004.) te Čovjek.Cesta.Auti. (2003.), Čovjek.Cesta.Rijeka. (2004) i Čovjek.Kanu.Ocean. (2005.). Film Čovjek.Cesta.Rijeka. proglašen je najboljim radom na uglednom Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u Oberhausenu te najboljim eksperimentalnim filmom na festivalima u Teheranu i Rio de Janeiru. Samostalne izložbe: Wer mich lenkt ist das Meer, carlier | gebauer, (Berlin, 2007.), Bolsa Pampulha: Marcellvs L., Museu de Arte da Pampulha, (Belo Horizonte, 2007.), Temporada de Projetos 2005/2006 Paço das Artes, Paço das Artes (São Paulo, 2005.), VídeoRizoma, Instituto Felix Guattari (Belo Horizonte, 2003.).

7:23 - Grand prix 2008.

igrani, Australija, 2022., boja, 6 min.

redatelj / Brian Lien

scenarist / Brian Lien

snimatelj / Alvaro D. Ruiz

glumci / lan Swallow, Li Leng Au

producentica / Caite Adamek

 

o filmu

Muškarac i žena, dvoje potpunih stranaca, podijelit će trenutak bliskosti u prepunu večernjem vlaku. 

 

o autoru

Australski redatelj i scenarist Brian Lien roden je 1972. u Maleziji. Odrastao je u Australiji gdje živi i radi. Diplomirao je na Sydney Film School i sveučilištu The University of NSW College of Fine Arts. Režirao je niz kratkometražnih filmova među kojima je film 7:23 doživio najveći uspjeh osvojivši Grand Prix na zagrebačkom One Take Film Festivalu 2008. Ovaj je film prikazan na nekoliko australskih i međunarodnih filmskih festivala, a uvršten je na više DVD kolekcija. Brian je član društva Secret Film Society, u okrilju kojega je 2011. režirao 11-minutnu humornu dramu Tgif.

Odlazak - Grand prix 2010.

dokumentarni, Španjolska, 2009., crno-bijeli, 11 min.

redatelj / Chus Domínguez

scenarist / Chus Domínguez

snimatelj / Chus Domínguez

glumci / Rosa Ana Fernández, Mari Carmen Garrido, Isidora Godos, Florentino González, Gerardo Iglesias

producent / Chus Domínguez

 

o filmu

Prvi film ikada snimljen jest Izlazak radnika iz tvornice braće Louisa i Augustea Lumiérea iz 1895. godine. Mnoštvo filmova i kadrova kasnije, španjolski redatelj Chus Domínguez filmom Odlazak bilježi izlazak gledatelja iz kina Kubrick, te tako odaje počast kinematografima, njihovu osoblju te načinima na koja oni vide film, svoj posao i život.

 

o autoru

Španjolski filmski redatelj i videoumjetnik Chus Domínguez rođen je 1967. u Leónu u Španjolskoj. Bavi se filmom i videom koristeći elemente stvarnosti za realizaciju osebujnih izvedbenih i narativnih formi s naglaskom na poetičnost i eksperiment. Bavi se i istraživanjem odnosa između filma i izvedbenih umjetnosti – plesa, performansa i teatra, a u tome intenzivno surađuje s drugim umjetnicima. Njegova su djela s uspjehom prikazana na mnogobrojnim međunarodnim festivalima (Oberhausen, Vila do Conde, Tampere, Bafica...), a djeluje i kao predavač na nekoliko radionica audiovizualne produkcije. Od 2007. godine priprema filmske i videoprograme u sklopu MUSAC-a (Museo de Arte Contemporaneo de Castilla y Leon), a od 2009. sudjeluje u radu Sveučilišta Alcalá. S glazbenikom i performerom Nilom Gallegom razvija specifičan projekt naziva Orquestina de pigmeos kroz koji uz pomoć drugih umjetnika i gledatelja razvija eksperimentalni pristup filmu. Izvrsnim dokumentarcem Odlazak (La sortie) pobijedio je 2010. na One Take Film Festivalu. Od tada je snimio kratkometražne filmove Kubrick, Photographs i K. A. Portrait, koji su s uspjehom prikazani na mnogobrojnim festivalima diljem Španjolske i svijeta, a u svojoj domovini je održao i niz samostalnih i skupnih izložbi u Leónu, Gijónu, Barceloni i Salamanci.

Soba - Grand prix 2012.

igrani, Španjolska , 2011., boja, 18 min.

redatelj / Fernando Franco

scenarist / Fernando Franco

snimatelj / Daniel Sosa

glumica / Nuria López

producent / Fernando Franco 

 

o filmu

Psihološka egzistencijalna drama producenta, scenarista i redatelja Fernanda Franca gledatelja uvodi u intimni svijet mlade djevojke (Nuria López). Jedne večeri, 10-ak minuta do 20 sati, ona se lijeno vuče svojom neurednom sobom i stanom, a iz letargije ju trgne e-mail koji joj je stigao. Nakon što se pod nickom aNa uključi u chat s Ivánom21, AlexxXx-om i drugim virtualnim prijateljima, na vidjelo će početi izlaziti njezina egzistencijalna tjeskoba i mogući zategnuti odnosi s ukućanima.

 

o autoru

Španjolski montažer, redatelj i predavač Fernando Franco rođen je 1976. u Sevilli u Španjolskoj. Filmom se počeo baviti 2001. kao montažer većinom kratkih filmova i dokumentaraca, da bi se u ulozi scenarista i redatelja odlučio okušati 2007. nagrađivanim kratkometražnim filmom Mensajes de voz. I kratki igrani film Tu(a)mor i eksperimentalni naslov Les variations Dielman s uspjehom su prikazivani na mnogobrojnim festivalima diljem svijeta. Godine 2013. nominiran je za španjolsku nacionalnu filmsku nagradu za montažu filma Blancanieves. Nakon rada na nizu kratkih i eksperimentalnih filmova te videoradova, Franco 2013. režira i svoj prvi dugometražni film La herida, a istodobno predaje na Španjolskoj filmskoj školi na kojoj vodi Odjel montaže. Dobitnik je nagrada na nizu festivala (San Sebastian, Mar del Plata...) te nagrade Goya za najboljega novog redatelja za film La herida. Na One Take Film Festivalu u Zagrebu 2012. pobjedio je svojim filmom Soba (Room). Osim što se kao profesor montaže bavi pedagoškim radom, Franco aktivno djeluje kao montažer, scenarist i redatelj, te je nakon dugometražnog prvijenca La herida iz 2013. do danas režirao više kratkih filmova (Fuego, El lugar adecuado, Deséame suerte) te još dva dugometražna, dramu Morir iz 2017. i žanrovski srodno ostvarenje La consagración de la primavera iz 2022., za koje je osvojio niz nagrada, među kojima se ističe Goya za najboljega novog glumca (Telmo Irureta).

Preuređeno - Grand prix 2014.

eksperimentalni, Finska, 2014., boja, 9 min 20 sec.

redateljica / Ewa Górzna

scenaristica / Ewa Górzna

snimateljica / Katarzyna Miron

producentica / Ewa Górzna

 

o filmu

Eksperimentalni film producentice, scenaristice i redateljice Ewe Górzne prikazuje polagano putovanje kroz prostor koje se pretvara u neočekivanu transformaciju. Kada divljina započne uobičajeni preobražaj ustaljenog reda stvari u skladu s turbulentnim zakonima prirode, pred kamerom će se početi odvijati nadrealan prizor. Film Preuređeno premijeru je imao u rujnu 2014. godine na Forum Box Gallery u Helsinkiju gdje je predstavljen u sklopu izlagačke skupine CATCH.

 

o autorici

Poljsko-finska vizualna umjetnica i filmska redateljica Ewa Górzna rođena je 1982. u Poljskoj. Autorica je kratkometražnih filmova i višekanalnih videoinstalacija. Magistrirala je umjetnost na Sveučilištu Nicolaus Copernicus u poljskom Torunu te na Finskoj umjetničkoj akademiji u Helsinkiju. Radove je predstavljala na nizu izložaba i filmskih festivala u svijetu. Njezin je film Rearranged dobio više međunarodnih nagrada uključujući Grand Prix na sedmom One Take Film Festivalu u Zagrebu u Hrvatskoj 2014., zatim Artist Award na Odense International Film Festivalu u Odenseu u Danskoj 2015. te nagradu Silver Mikeldi za igrani film na 57. međunarodnom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma u Bilbau u Španjolskoj 2015. Tijekom karijere izlagala je diljem svijeta, od Varšave i talijanskog Bolzana preko Teherana i finskog Tamperea do Montevidea i francuskog Bayonnea. Filmovi su joj prikazivani na mnogobrojnim svjetskim festivalima, od Atene i Bochuma preko Moskve i Egipta do Kaira i Bogote, a među ostalim i na The International Festival of New Film u Splitu 2018.

Osam - Grand prix 2016.

igrani, Australija, 2014., boja, 81 min.

redatelj / Peter Blackburn
scenarist / Peter Blackburn
snimatelj / Brad Francis
glumci / Jane Elizabeth Barry, Libby Munro, Cadence Parkes, Darrell Plumridge, Luke Townson
producenti / Graham Young, Caitlin Johnston, Peter Blackburn


o filmu 


Debitantski igrani film scenarista i redatelja Petera Blackburna psihološka je drama o mladoj Sari Prentice koja već dvije godine ne izlazi iz kuće. Njezin strah od izlaska blokira joj bilo kakve kontakte s izvanjskim svijetom, a manifestira se i u svakodnevnoj borbi s opsesivno-kompulzivnim poremećajem koji ne uspijeva kontrolirati. Ono što je drugim osobama običan dio svakodnevice, poput jutarnjeg ustajanja, odijevanja i odlaska na posao, za Saru se pretvara u oluju osjećaja s kojima se ne uspijeva ositi... 

o autoru

Australski producent, redatelj i scenarist Peter Blackburn filmsku je karijeru započeo glumom 1997., nakon čega je shvatio da mu ambicije leže iza kamere. Godine 2005. napisao je scenarij i producirao film Walking Off, koji je došao do finala Bondi Film Festivala i dobio nagradu Mayor's Award na Međunarodnom filmskom festivalu Heart of Gold 2007. Od tada Peter je napisao, režirao i producirao niz nagrađenih kratkih filmova i dokumentaraca, prikazivanih u zemlji i inozemstvu. Godina 2014. mu je bila posebno dobra, dovršen je igrani film u jednom kadru Eight i prikazana prva sezona televizijske serije People of the Vines na Network 10 mreži u Australiji, kao i širom Azije. Igrani film Eight je proglašen najboljim igranim filmom na Snowdance Independent Film festivalu u Njemačkoj 2015., sudjelovao je u službenom natjecateljskom programu na Atlanta Film Festivalu iste godine, te osvojio nagradu za najbolji film na One Take Film Festivalu u Zagrebu. Na Victorian College of the Arts u Melbourneu magistrirao je režiju, a stekao je i obrazovanje iz područja književnosti i filma. Dobitnik je prestižne stipendije Mike Walsh za režiju pri National Institute of Dramatic Art (NIDA) za 2019. što je iskoristio za pohađanje obrazovnog programa za snimanje filmova na glasovitoj UCLA.

Nevidljiva ruka Adama Smitha - Grand prix 2018.

igrani, Slovenija, 2017., boja, 15 min.

redatelj / Slobodan Maksimović
scenarist /  Slobodan Maksimović
snimatelj / Almir Dikoli
glumci / Konstanze Dutzi, Makis Papadimitratos, Arnaud Humbert, Saša Pavlin Stošić, Francesco Borchi, Michael Baum
producenti / Lija Pogačnik, Vlado Bulajić


o filmu
 

Negdje u Europi jedan Grk je dužan novac jednom Francuzu, koji je pak dužan Slovenki, a ona Talijanu koji novac duguje Grku. Njemica, međutim, nikomu nije dužna, ona samo želi miran život i bezbrižne snove, a jedan Britanac traži izlaz iz neugodne situacije u kojoj se zatekao. U planove i nevolje svih njih umiješat će se "nevidljiva ruka Adama Smitha”, što je izraz koji gospodarstvenici koriste kako bi opisali samoregulirajuću prirodu tržišta i cijeloga globalnog gospodarstva.


o autoru

Redatelj i scenarist Slobodan Maksimović rođen je u Sarajevu 1975. u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je filmsku i TV režiju na Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani. Njegov je prvi studentski kratki igrani film 1/2 prikazan je na 60.-tom filmskom festivalu u Cannesu u sekciji Tous Les Cinémas du Monde. Kratki su mu igrani filmovi 1/2 i AgapE prikazani su na više od trideset međunarodnih festivala u natjecateljskim programima osvojivši pritom 14 međunarodnih nagrada. Film Hvala za Sunderland njegovo je prvo dugometražno igrano ostvarenje koje je na 15. festivalu slovenskog filma u Portorožu osvojilo četiri nagrade Vesna uključujući priznanje za najbolji film. Drugi mu je cjelovečrenji film u karijeri Nika proglašen najboljim omladinskim filmom Festivala u Motovunu, a prikazan je na svim važnijim festivalima za mlade. Njegov je kratki film u jednom kadru Nevidljiva ruka Adama Smitha prikazan na pedesetak međunarodnih filmskih festivala na kojima je osvojio 18 međunarodnih priznanja uključujući Grand Prix na One Take Film Festivalu 2018. Režira i namjenske filmove. Redatelj je i više epizoda popularnih TV-serija Pozabljeni, Mame i Primeri inspektorja Vrenka. Najveći mu je uspjeh u dosadašnjoj karijeri režija filma za djecu i mlade Kapa iz 2022., projekta koji je realiziran u međunarodnoj europskoj produkciji a koji se prometnuo u veliki regionalni hit te je osvojio i nekoliko nagrada na festivalima u Sarajevu i Portorožu.

Ograda - Grand prix 2020.

igrani, Kosovo, Hrvatska, Francuska, 2018., boja, 15 min.

redateljica / Lendita Zeqiraj

scenaristica / Lendita Zeqiraj

snimatelj / Sebastien Goepfert

glumci / Arti Lokaj, Rozafa Celaj, Adriana Matoshi, Ilire vinca, Alketa Sylaj, Melihate Qena

producent / Bujar Kabashi


o filmu

Dok živi pod istim krovom s nekoliko žena koje pripadaju različitim generacijama njegove porodice, kosovski dječak Genti mašta o posjedovanju psa kao ljubimca. No, majka ostaje gluha na sinove molbe, a pred Gentijevim očima žene koje ga okružuju glasno se i sve temperamentnije suprotstavljaju jedna drugoj. Iznoseći različite stavove o životu, ljubavi, strasti i patrijarhatu, one nerijetko zapadaju u neugodne rasprave. Kada se čitava situacija naposljetku otrgne kontroli, Genti će odlučiti odabrati vlastiti put te će preskočiti ogradu i u društvu s romskim dječakom Xenijem krenuti u potragu za priželjkivanim psićem.

 

o autorici

Producentica, scenaristica i redateljica Lendita Zeqiraj, koja svoje filmove ponekad potpisuje i kao scenografkinja, rođena je 1972. u Prištini na Kosovu. Ona je filmašica i vizualna umjetnica koja je završila diplomski i poslijediplomski studij vizualnih umjetnosti na Kosovskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Prištini, a u Parizu je studirala estetiku filma na Université Paris 8 Vincennes-Saint-Denis. Godine 2014. proglašena je nacionalnom filmskom autoricom godine te je nagrađena od strane kosovskog Ministarstva kulture, a njezini kratkometražni filmovi Balkon i Ograda prikazani su na više od 250 festivala diljem svijeta. Film Balkon iz 2013. tako je premijeru doživio na 70. venecijanskom filmskom festivalu, a prikazan je i na festivalima u Varšavi, Palm Springsu, Busanu i nizu ostalih, te je osvojio preko 35 nagrada, uključujući Special Jury Award na American Film Institute FEST-u 2013. godine. I film Ograda prikazan je na mnogobrojnim festivalima, uključujući Palm Springs International Film Festival ShortFest, a nagrađen je na desetak međunarodnih festivala među kojima je 2020. i One Take Film Festival. Autorica je 2019. debitirala u dugom metru humornom dramom Agina kuća, koja se dijelom zapleta i većinom glumačke postave oslanja na kratki film Ograda.

Havaji - Grand prix 2021.

igrani, Iran, 2020., boja, 27 min.