ONE TAKE FILM FESTIVAL MEĐUNARODNI JE FESTIVAL FILMOVA SNIMLJENIH U JEDNOM KADRU, DRUGIM RIJEČIMA U JEDNOM DAHU, OD TRENUTKA UKLJUČENJA DO TRENUTKA ISKLJUČENJA RADA KAMERE. ONE TAKE FILM FESTIVAL ISKLJUČUJE, NA PRVI POGLED, GOTOVO NEISKLJUČIV DIO FILMA -MONTAŽU I TIME ZABRANJUJE REZ, PRETAPANJA, ODTAMNJENJA/ZATAMNJENJA I SVE OSTALE OBLIKE MONTAŽNIH SKLOPOVA. NA TAJ NAČIN ONE TAKE FILM FESTIVAL STVARA PROSTOR ZA POTICAJNIJE FILMSKO PROMIŠLJANJE I UZBUDLJIVO FILMSKO DJELOVANJE. ONE TAKE FILM FESTIVAL JEDINSTVENI JE FESTIVAL TE VRSTE U SVIJETU I ODRŽAVA SE U ZAGREBU. ONE TAKE FILM FESTIVAL UKLJUČUJE GOTOVO SVE FILMSKE ŽANROVE (DOKUMENTARNI,IGRANI, EKSPERIMENTALNI, GLAZBENI VIDEO I NAMJENSKI), A DUŽINA TRAJANJA FILMOVA NIJE OGRANIČENA. ONE TAKE FILM FESTIVAL DAJE PRVENSTVENO NAGLASAK NA ESTETSKI ČIN FILMSKOG DJELA, DOK JEDAN KADAR SMATRA SAMO OKVIROM U KOJEM SE KREĆU IDEJE, PRIČE, EMOCIJE... JER ODAVNA SU VEĆ LUMIEREOVI RADNICI "U JEDNOM KADRU" IZAŠLI IZ TVORNICE. STOGA NE TREBA BITI FASCINIRAN TOM ČINJENICOM. ONE TAKE FILM FESTIVAL NUDI, UZ SLUŽBENI PROGRAM KONKURENCIJE, MNOGA POPRATNA DOGAĐANJA - PREMIJERE, PREDAVANJA, IZLOŽBE, KONCERTE I NARAVNO DOBAR PROVOD. ONE TAKE FILM FESTIVAL MJESTO JE NA KOJEM ĆETE SE, U TRI DANA, UVJERITI U MOGUĆNOST ISKLJUČIVANJA KLASIČNOG  MONTAŽNOG PROMIŠLJANJA FILMA U KORIST HVATANJA DJELIĆA STVARNOSTI U NJEGOVU KONTINUITETU.  

Filmovi kao odraz nove stvarnosti koja ne čeka

piše
Sanja Šamanović
direktorica One Take Film Festivala


Svako festivalsko izdanje donosi nešto novo i ako je onaj prošli, jubilarni deseti bio bitan na globalnoj razini, ako je bilo bitno pokazati da se i u ovakvim vremenima može, da interes za kulturu postoji neovisno i zapravo, unatoč problemima koji nas okružuju, ovaj jedanaesti bitan je po mnogo čemu drugom. Koncepcijski i meni osobno.

Prvi festival 2003., pa drugi 2004. i nakon toga svake parne. A onda je nakon velikog broja prijava, neizvjesnih priprema i hibridnog održavanja stigao rezultat gledanosti programa preko platforme. I sve muke oko koronaorganizacije izbrisane su te je donesena odluka poprilično neobična za ova današnja, neizvjesna vremena. Naime, odlučili smo da nećemo čekati dvije godine. Odlučili smo ponovno krenuti s godišnjim izdanjem. I odlučili smo se ponovno za hibridni koncept.

I bez trunka sumnje sigurni smo da smo donijeli – dobru odluku.

Jer filmovi koje ćete imati prilike pogledati na ovogodišnjem 11. One Take Film Festivalu to dokazuju. Godinu dana sve je gotovo stalo, a onda smo naučili živjeti i raditi s koronom, filmovi se pripremaju, snimaju, završavaju, i oni polako, ali sigurno postaju odrazom neke nove realnosti, realnosti koja nema vremena čekati dvije godine. A publika, ni ona ne želi čekati.

Počesto znamo žaliti za nekim prošlim vremenima, za vremenima kada je odlazak na kinoprojekcije predstavljao posebno, gotovo mistično iskustvo sjedenja u zamračenom kinu čekajući u tišini da film započne. No, vremena su se promijenila, a s njima i mi sami.

I kao što smo prihvatili suživot s koronom, postupno ali sigurno prihvatili smo i dostupnost festivalskih filmskih programa na internetu, prihvatili smo da filmove gledamo kada želimo i koliko puta želimo. I ne mislim da je to loše. Naprotiv, time smo proširili našu publiku, a svakoga novog gledatelja ovako specifične filmske forme smatram – festivalskim uspjehom.

A ja, i ja sam se prilagodila, ja sam prihvatila da će rijetko tko moje brižno koncipirane slotove iz udobnosti svoga dnevnog boravka gledati onako kako sam ja zamislila. To ostavljam za festivalsku kino publiku. Ostali će preskakati pojedine filmove, neke će ubrzavati, na neke će se vraćati. Ipak, da budem iskrena, nisam prihvatila, trudim se prihvatiti. Vremena i navike se mijenjaju.

Gledam svog sina, dvanaestogodišnjaka, koji, mogla bih reći da doista voli gledati filmove, a gledam njegov nemir i nestrpljenje dok gleda filmove. Jasno je da kino današnjim generacijama priključenim dvadeset četiri sata na internet ne znači što i meni. No, trudim se učiti ga kako se gledaju filmovi, trudim se naučiti ga da se film ne prekida na pola da bi se pogledalo što ima na Tik Toku ili tko je promijenio status. I trudim se naučiti ga cijeniti trud koji su autori uložili u filmove. Trudim se s njim pričati o filmovima. I – trudim se naučiti ga da se film ne gleda na mobitelu!


I zato je meni osobno ovaj 11. One Take izuzetno bitan. Upravo zbog tog dvanaestogodišnjaka i mobitela zalijepljenog za njegov dlan i vremena za njega kojega imam sve manje. Od sljedeće godine organizaciju Festivala preuzimaju neki novi, mlađi kolege. Ja ću Vam i dalje birati filmove – za gledanje filmova uvijek imam vremena!


A za kraj, uz mnoštvo izvrsnih filmova i nekoliko novih festivalskih programa, nemojte propustiti pogledati Nomofobiju, film snimljen prema istinitoj priči, moj „organizacijski“ LAST TAKE.

52 herca

igrani, Iran, 2020., boja, 15 min

redatelj / Asghar Abbasi
scenaristi / Asghar Abbasi, Mostafa Beiranvand
snimatelj / Farzin Ebrahimi
glumci / Ramin Maraghi, Tannaz Rezaee, Narges Derakhshan, Payam Rahimi
producent / Narges Zare


o filmu


Dok jedne večeri sjede u automobilu, mladi Ramin i njegova vršnjakinja izvuku pištolje i međusobno ih si upere u glave, te se dogovore da će istovremeno povući okidače kada završi pjesma s radija. No, kako su se i – zbog čega našli u toj situaciji, te kakve veze sa svim ovim imaju jedan vojnik koji je Raminovu suputnicu zamolio da mu posudi mobitel, i jedna nešto starija plavokosa žena koja s nekim uzbuđeno razgovara preko mobitela?


o autoru


Iranski scenarist i redatelj Asghar Abbasi rođen je 1979., a na sveučilištu Teheran Art University najprije je diplomirao na studiju filma, da bi poslije stekao i titulu magistra filmske umjetnosti. Do danas je realizirao više od trideset kratkometražnih igranih filmova i dokumentaraca, za koje je osvojio mnogobrojne nagrade na različitim festivalima i u zemlji, i u inozemstvu. Njegovi noviji filmovi Setin i Bells s uspjehom su 2020. prikazani na 5. izdanju američkog festivala Make Art Not War Teaser Future Film Festival, a Setin je iste godine prikazan u konkurenciji HECare Film Festivala, manifestacije fokusirane na temu zaštite okoliša, u kanadskom gradu Pickeringu.

Olabavljeni vijak

igrani, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2021., boja, 5 min

redatelj / Orlando Cubitt
scenarist / Orlando Cubitt
snimatelj / Elliot Dupuy
glumac / Tom Andrews
producent / Matt Jones


o filmu


Dok u sumrak jednog dana hoda sporednim putem među drvećem, na kojem pored njega tek ponekad protrči džoger, sredovječni majstor ispovijeda se u kameru. On je jedan od onih čiji su oglasi posebno uokvireni u novinama, koje se poziva kada se suočimo s ozbiljnim kvarovima, i čije usluge koštaju kao suho zlato. Njega se angažira kada su kvarovi uistinu teški i kada se nema izbora, dok on boravi u svojoj „špilji” i nerijetko vrlo nerado izlazi na teren. Naposljetku, on je ćudljiv tip kojega ne želite naljutiti i s kojim želite imati što manje posla.


o autoru


Scenarist i redatelj Orlando Cubitt samostalni je videomontažer i filmaš iz Londona. Kao montažer radi na oglasima, glazbenim spotovima, projektima s više kamera, filmovima za marketinške agencije i dramama. K tome, vješt je montažer sadržaja za Instagram i druge društvene mreže, a iskusan je i u preuređivanju postojećih kao i u kreiranju novih vizualnih sadržaja na društvenim mrežama. Kao filmaš realizirao je nekoliko kratkih filmova za agencije Film London i Creative England. U svaki projekt na kojem radi unosi svoje iskustvo pripovjedača, a program u kojem montira je Adobe Premiere Pro C.

Skoro ponoć

igrani, Slovenija, 2021., boja, 20 min

redatelj / Jan Fabris
scenarist / Jan Fabris
snimateljica / Vida Habjanič
glumci / Arna Hadžialjević, Miha Rodman
producent / Jan Fabris


o filmu


Nakon što jedne večeri svoga naočitog vršnjaka dovede u svoj dom, privlačna će djevojka s njim započeti igru zavođenja. Dok im ona oboma priprema piće, pušta romantičnu glazbu i prigušuje osvjetljenje, čini se da je i on zainteresiran. Kada se pokaže da je te večeri bila godišnjica mature, i kada se ona začudi kako se još u gimnaziji nisu upoznali, on će je u naletu strasti gurnuti na krevet. No, tada će joj iznenada otkriti nešto zbog čega će se njihov odnos u trenutku – promijeniti.


o autoru


Producent, scenarist i redatelj Jan Fabris rođen je u Ljubljani 1986. Već kao dječak zainteresirao se za sedmu umjetnost, a od 1999. se intenzivno posvetio radu na filmu i filmskoj povijesti. Godine 2010. diplomirao je kemiju, a četiri godine kasnije doktorirao biomedicinu. Kao filmski redatelj debitirao je 2011. kratkim filmom Dovzetnost, a prije filma koji se prikazuje na Festivalu realizirao je također kratkometražne filmove Spremembe i Modri zajcek. Godine 2020. u kojoj je snimio Skoraj polnoč, realizirao je i svoj zasad posljednji film Deset do sedmih. Za film Skoraj polnoč prethodno je nagrađen na više festivala, poput San Francisco Indiefesta na kojem je osvojio Nagradu žirija za najbolji inozemni film snimljen u jednom kadru, zatim Mindfield Film Festivala u Albuquerqueu na kojem je osvojio Diamond Award za najbolji film i nagradu za najbolju režiju, te Genre Celebration Festivala na kojem mu je film nagrađen kao najbolja kratkometražna drama.

Anđeo tame

igrani, Danska, 2019., boja, 20 min

redatelj / Svend Ploug Johansen
scenaristi / Svend Ploug Johansen, Mads Koudal
snimatelj / Tobias Scavenius
glumci / Mads Koudal, Ditte Ylva-Olsen
producenti / Tivi Magnusson, Kim Magnusson, Svend Ploug Johansen


o filmu


Kada se nakon nervozne vožnje automobilom zaustavi nedaleko željezničke pruge, jednog muškarca u vađenju crne platnene torbe iz prtljažnika omete sudar s atraktivnom plavokosom djevojkom odjevenom u crno. No, ni to ga neće spriječiti u ostvarenju njegova nauma, da pred skori prolazak vlaka na prugu postavi eksploziv koji će se aktivirati za tri minute. Ipak, možda se predomisli nakon ponovnog susreta s djevojkom, koja će ovaj put prema njemu biti otvorenija u iskazivanju romantičnih osjećaja.


o autoru


Danski producent, scenarist i redatelj Svend Ploug Johansen rođen je 1970., a radom na filmu bavi se nepuna dva desetljeća. Dosad je realizirao više od deset kratkometražnih igranih filmova snimivši i više filmova za dansku nacionalnu TV postaju DR, kao i televizijskih serija za danski program TV3. Više njegovih kratkih filmova nagrađeno je na festivalima u domovini, ali i diljem svijeta, od Velike Britanije i Kanade do SAD-a i Meksika. On je umjetnik koji mnogo pozornosti posvećuje vizualnosti, te preferira pripovijedanje priča dominantno kroz slike, s malo dijaloga ili posve bez njih. Daje prednost i eksperimentiranju s kutovima kamere, dugim kadrovima te kontrapunktiranju širokih kadrova i krupnih planova. Za svoje filmove tvrdi da su vrlo poetični, ponajviše zahvaljujući estetiziranoj vizualnosti. I filmsku glazbu drži vrlo bitnom, u tolikoj mjeri da mu je ona ponekad glavno izražajno sredstvo za kreiranje ozračja te za iskazivanje emotivnosti i duha. Također, radi i u oglašivačkoj industriji, te je dosad režirao više od stotinu oglasa.

Dijagonala

igrani, Švicarska, 2019., boja, 6 min

redateljica / Anne Thorens
scenaristica / Anne Thorens
snimatelj / Oskar Rosetti
glumci / Leonor Oberson, Cyprien Colombo
producent / imaginastudio


o filmu


Kada se jedne večeri mladi par na krevetu u sobi prepusti strastima, ona će obostrano uživanje u jednom trenutku prekinuti pitanjem ima li on bilo kakvu pripremljenu zaštitu. To će ih oboje nakratko omesti, osobito njega koji razmišlja o odustajanju. No, ubrzo će mu postati jasno da njegov entuzijazam nije nimalo splasnuo…


o autoru


Švicarkinja Anne Thorens obrazovanjem je glumica, pri čemu se nakon stečene diplome okrenula filmu. Isprva je djelovala kao scenaristica, a neki njezini predlošci uvršteni su u konkurenciju za nagradu SIRAR na Međunarodnom festivalu scenarista u francuskom gradu Valenceu. U svom radu preferira teme koje je i inače iznimno intrigiraju, poput onoga što naziva sivom zonom u međuljudskim relacijama i ograničenja u intimnim odnosima. Ipak, najviše je zaokupljaju priče o ljudskom traganju za slobodom te se njima bavi i u najvećem broju svojih scenarija. Film koji se prikazuje na Festivalu njezin je redateljski prvijenac, koji je svjetsku premijeru doživio 2019. na Huesca International Film Festivalu u Španjolskoj, na kojem je od jedanaest nominacija osvojio šest nagrada, a dosad je s uspjehom prikazan na više od trideset festivala diljem svijeta.

Fleksibilni izbori

igrani, Grčka, 2020., boja, 13 min

redatelj / Thodoris Vournas
scenarist / Alexios Kotsoris
snimatelj / Fanouris Kazakis
glumci / Nick Mellos, Giorgos Gogonis
producent / Thodoris Vournas


o filmu


U sklopu audicije za uloge u projektu koji se priprema, dvojica naočitih mladih glumaca u nazočnosti inspicijenta uvježbavaju provokativnu scenu. U njoj jedan od njih otvoreno prema drugom iskazuje seksualnu privlačnost, dok je drugom zbog toga neugodno i na rubu je odlaska s audicije. Međutim, među dvojicom mladića postupno započinje igra mačke i miša u kojoj bi uloge mogle biti i zamijenjene.


o autoru


Redatelj i producent Thodoris Vournas filmaš je koji živi i radi u Ateni. Nakon što je na TEI-u (Technological Educational Institute) u Ateni studirao turistički menadžment, na IEK AKMI-u (IEK – Vocational Training Institute) u Solunu pohađao je studij filmske režije. Od 2010. stalno je prisutan na filmskoj sceni, a u tom je razdoblju režirao osam kratkometražnih filmova koji su s uspjehom prikazani na više nacionalnih i međunarodnih festivala. Djeluje i kao kazališni redatelj, a na daskama koje život znače dosad je režirao više od dvadeset predstava.

Oprosti mi

igrani, Španjolska, 2019., crno-bijeli, 3 min

redatelj / Cucho L. Capilla
scenarist / Tony Pérez
snimatelj / Cucho L. Capilla
glumice / Gema Pérez, Alejandra López
producenti / Antonio López, Ana C. Urdiales


o filmu


Dok priprema jelo iščekujući da joj se kćerkica uskoro vrati u stan, jedna sredovječna žena bit će iznenađena kada ju djevojčica iznenada zagrli s leđa i zamoli za oprost. A kada ju upita što bi joj trebala oprostiti, neočekivano će zazvoniti telefon i žena će primiti poziv koji će zauvijek promijeniti njezin život.


o autoru


Španjolac Cucho L. Capilla redatelj je kratkih filmova koje autorski potpisuje i kao scenarist i kao snimatelj. Područje njegova djelovanja su kratki igrani filmovi i televizija, jer je još od 1998. profesionalnom angažmanu na televizijskoj postaji u španjolskom gradu Melilli. Osobito ga zanimaju snimateljski posao, montaža i postprodukcija, a film koji se prikazuje na Festivalu njegovo je peto i zasad posljednje ostvarenje. Riječ je o minimalističkoj tjeskobnoj drami koja je i autorovo najprikazivanije i najnagrađivanije djelo, podjednako na festivalima u Španjolskoj i inozemstvu. Redateljevi dosadašnji filmovi, a uz ovaj riječ je o naslovima The Letter, Not Tonight, The Inheritance i El Taconeo, prikazani su na više od četrdeset festivala, te su ovjenčani s deset nacionalnih i inozemnih nagrada.

Slobodan

igrani, Čile, 2019., crno-bijeli, 20 min

redatelj / Sebastián Ramírez
scenarist / Sebastián Ramírez
snimatelj / Matias Del Pino
glumci / Juan Pablo Cabrera, Rodrigo Calderón, Andrés Rebolledo, Daniel Morera,
Macarena De la Fuente, Josefina Lanyon, Bastián Solis
producent / Felipe Barriga

o filmu


Dok još jednu noć provodi za volanom svog taksija, mladi Santiago niti ne sluti da će mu se ova noć na gradskim ulicama ubrzo pretvoriti u pravu noćnu moru. U automobil mu najprije uleti plavokosa djevojka koja bježi od nekog muškarca, a nakon što ona izađe nekoliko ulica dalje, u vozilo sjedne Santiagov vršnjak policajac. Kada na podu automobila pronađe vrećicu s kokainom, on Santiagu zaprijeti da će ga uhititi pri čemu može biti osuđen na tri do pet godina zatvora. Jedini način na koji to može izbjeći jest oralno zadovoljavanje policajca. Međutim, to je tek početak nevolja koje taksista očekuju te kobne noći.


o autoru


Sebastián Ramírez rođen u Santiago de Chileu 1988., a osim studija kazališnih umjetnosti, koji je upisao 2007., od godine 2014. pohađa i studij filma. Ponajviše ga zanimaju režija i fotografija, podjednako na kazališnim daskama i u radu na filmu, a u svojim je djelima tematski fokusiran na fenomene iz političkog i društvenog života. Pritom želi da njegova ostvarenja uvijek sadrže zamjetnu razinu kritičnosti te socijalne refleksivnosti. Uz stalan rad u teatru neprestano se bavi i filmom, a režira kratke dokumentarne filmove kakav je A Simple Man iz 2016., kao i kratke igrane filmove poput naslova koji se prikazuje na Festivalu.

Gladijator

glazbeni spot, Italija, 2020., boja, 5 min

redatelj / Tommaso De Portu
scenaristi / Tommaso De Portu, Alice Silvestrini
snimatelji /  Tommaso De Portu, Alfredo Tarantini
glumci / Teresa Canciello, Tomas Marlia, Luca Giacomini


o filmu


Osim što more valovima zapljuskuje plažu, u svemu ostalom izgleda kao da se vrijeme zaustavilo. Jedna žena u sumrak stoji na plaži te uznemirenim pogledom zuri ispred sebe. No, pored nje je i dijete, koje također gleda preda se, u ono isto što gleda i žena. Što se dogodilo? Što je to što ih je toliko uznemirilo?


o autoru


Tommaso De Portu rođen je 1997., a riječ je o talijanskom kazališnom i filmskom redatelju, scenaristu i glumcu koji se u realizaciji ovog glazbenog videa okušao i u ulogama snimatelja i producenta. Tommaso je želju za bavljenje umjetnošću osjetio još u gimnazijskim godinama, kada je u sklopu fakultativne nastave pohađao glazbeni odgoj i učio svirati klarinet. Već je tada kao klarinetist sudjelovao na mnogobrojnim natjecanjima, na kojima je i nagrađivan. Nakon završetka školovanja u srednjoj školi Tito Lucrezio Caro u Cittadelli, u Rimu je upisao klasične studije, a pohađao je i studij ekonomije i poslovanja. Godine 2017. dva je mjeseca proveo na studiju filmske glume u Londonu, u tamošnjem Actors Studiju i Pinewood studijima, a naknadno se na dvotjednoj praksi okušao i u ulogama prvog pomoćnika redatelja, asistenta produkcije i supervizora kontinuiteta. Od 2017. Tommaso je ravnatelj kazališne trupe Thiaso Teatro, a 2019. je bio asistent redatelja kazališne predstave Romeo i Julia u rimskom Teatro Ghione. Glazbeni video koji se prikazuje na Festivalu njegov je filmski autorski prvijenac.

Kosa

igrani, Španjolska, 2020., boja, 3 min

redateljica / Milena Viitman
scenaristice / Milena Viitman, Verica Nedeska
snimatelj / Michell Rivas
glumci / Evgeny Viitman, Xavi Roqueta
producentice / Milena Viitman, Vibha D. Melwani


o filmu


Dok komentiraju prilično posjećeno otvorenje izložbe ljudskih dlaka organizirane na otvorenom prostoru, pri čemu im samo čujemo glasove jer su tjelesno izvan kadra, dvojica muškaraca pitaju se jesu li to uistinu ženske pubične dlake. Tko uopće može primijetiti razliku, razmišlja jedan od njih, a drugi domeće da bi izložba dlaka njegovih bivših partnerica bila beskrajna. No, tko su zapravo muškarci čije komentare čujemo?


o autorici


Redateljica Milena Viitman rođena je 1989. u Ohridu. Nakon završetka srednje škole preselila se u Prag, gdje je najprije studirala humanističke znanosti, a zatim film i režiju na glasovitoj praškoj akademiji FAMU - Filmová a televizní fakulta Akademie múzických umění. Trenutačno živi i radi u Barceloni, a nakon što je zbog rođenja djece pet godina pauzirala od posla, upravo su djeca i roditeljstvo postale neke od najvažnijih tema u njezinu djelovanju. Snimanje filmova u jednom kadru predstavlja joj strast i poseban izazov, a u profesionalnom se radu bavi i režijom glazbenih spotova. Snimila je i dva kratkometražna igrana filma koja je sama i financirala. Također, bavi se fotografijom, pisanjem i montažom. U dosadašnjem radu stekla je i iskustvo pomoćne snimateljice, a okušala se i kao asistentica režije.

Havaji

igrani, Iran, 2020., boja, 27 min

redatelj / Morteza Fereydouni
scenaristi / Morteza Fereydouni, Souroush Javadzadeh
snimatelj / Farzad Mehrdadi
glumci / Feriyal Sangari, Amirhosein Asefi, Elahe Farazmand, Zahra Aghapour, Elham
Gholami, Eiman Lotfollahi, Fariborz Zidesaraei, Mehrad Kamali
producent / Morteza Fereydouni


o filmu


Nakon što se automobilom odvezu od kuće ljudi koje su upravo posjetili, sredovječan muškarac i njegova supruga započnu ozbiljnu raspravu koja ubrzo preraste u svađu. Dok on njoj zamjera otvoreni flert s domaćinom kuće u kojoj su bili, te na temelju toga sumnja u njezinu nevjeru i preljubnički odnos s tim čovjekom, i ona njemu počne prigovarati zbog njegova nepriličnog ophođenja prema supruzi para koji su nedavno posjetili, te nagađa i o njegovoj mogućoj nevjeri. Oni su pak samo dvoje od osmero ljudi čiji će se putovi nakratko ispreplesti kada stignu u kuću starog Mash Babe.


o autoru


Producent, suscenarist i redatelj Morteza Fereydouni rođen je u iranskom gradu Shirazu 1993. Obrazovanjem je arhitekt koji je diplomirao na sveučilištu University of the Arts u Teheranu, a uz arhitekturu se uvijek bavio i filmom, jer ga je zanimala arhitektonika filmskih djela. Film koji prikazujemo njegovo je debitantsko producentsko i redateljsko ostvarenje, koje je realizirao nakon pet godina bavljenja filmom u raznim ulogama, kao pomoćnik redatelja, montažer i snimatelj. Njegov autorski prvijenac dosad je prikazan u konkurenciji za Iranian Short Film Academy Awards.

Histerija

igrani, Sjedinjene Države – Venezuela, 2020., boja, 78 min

redateljica / Carla Forte
scenaristi / Carla Forte, Vicente Forte
snimatelj / Pedro Guevara
glumci / Melena Gonzalez, Agustin Segnini
producenti / Alexey Taran, Carla Forte, Melena Gonzalez, Agustin Segnini


o filmu


Nakon traumatičnog događaja iz prošlosti sredovječna Marina je postala nesposobna prepoznavati vlastite emocije, baš kao što više nije u stanju voljeti niti osjetiti tuđu ljubav. Želeći obnoviti barem nešto od njihove veze, njezin partner Martin odluči Marinu na nekoliko dana odvesti u izoliranu kolibu u šumi, nadajući se da bi zajednički provedeno vrijeme u ugodnom ambijentu moglo pridonijeti tomu da se ona ponovo poveže s njim. Da bi to i ostvario, on je počne prisiljavati na izvođenje određenih psiholoških vježbi koje ona, međutim, smatra nepodnošljivima. Martin se nada da bi Marina ponovno mogla postati energičnom i strastvenom osobom kakva je nekad bila. S tim je ciljem počne intenzivno navoditi da mu govori kako ga voli. A kada naposljetku shvati da to ne daje željene učinke, Martin će i zaprositi Marinu, nesvjestan da će time i u sebi izazvati histeričnu reakciju.


o autorici


Podrijetlom iz Venezuele, redateljica, scenaristica i producentica Carla Forte živi i radi u Miamiju. Obrazovanjem izvođačica suvremenog plesa, što je područje iz kojeg je stekla i diplomu prvostupnice na Dance University Institutu u Caracasu, Carla se ubrzo predstavila kao interdisciplinarna umjetnica koja u svom radu uključuje ne samo ples, nego i film, performans i djelovanje u različitim medijima, uvijek s fokusom na emocije i emotivnost kao ishodište. S koreografom Alexeyom Taranom u Caracasu je 2005. utemeljila Bistoury Physical Theatre & Film, avangardnu umjetničku platformu koja u svom djelovanju objedinjuje ples, kazalište i film, te koja od 2007. djeluje u Miamiju. Njezini igrani filmovi i eksperimentalni radovi prikazivani su na prestižnim festivalima diljem svijeta, od Salerna preko Atlante do Miamija, a predstavljeni su i u nizu galerija u velikim svjetskim gradovima, od Rima preko Marseillea do Lincolna u Nebraski. Filmovi su joj distribuirani preko različitih kuća poput Gravitas Adventures, South Florida PBS i Troma Entertainment, a za svoja je umjetnička ostvarenja osvojila više nagrada i priznanja, te je boravila u nekoliko umjetničkih rezidencija također diljem svijeta.

Među živima

igrani, Njemačka, 2020., boja, 12 min

redatelj / Alejandro Mathe
scenaristi / Quentin Nedballa, Maximilian Stolz
snimatelj / Marcel Reiter
glumci / Paul Wollin, Merle Wasmuth
producent / Leonie Haberkamp


o filmu


U jednoj samoposlužnoj praonici u Njemačkoj tijekom 1980.-ih godina prošlog stoljeća, ožalošćena Patricija jedne kišne večeri želi posebno priređenim obredom prizvati duh svoje pokojne bake. Obred želi prirediti upravo na mjestu na kojem je baka preminula, no u tome će je omesti kucanje na vrata jednog nepoznatog i neočekivanog gosta. Riječ je o transvestitu Fayeu, temperamentnoj i brbljavoj osobi koja će svojom nametljivošću i rječitošću pokvariti Patricijine spiritističke planove.


o autoru


Redatelj Alejandro Mathé rođen je 1990. na Ibizi. Tijekom djetinjstva ljeta je provodio s djedom i bakom, Nijemcima s kojima je obilazio Schwarzwald i mnobrojne države Srednje Europe. Zahvaljujući tomu razvio je sklonost prema tjeskobnim i mračnim pričama, da bi nakon mature počeo režirati predstave u izvedbi kazališnih skupina djece i mladih. Godine 2013. na Sveučilištu Granada u Španjolskoj završio je studij prevođenja i interpretacije, a još tijekom studiranja 2010. je utemeljio kazališnu trupu Anamnesis, s kojom je zahvaljujući stipendiji sudjelovao na III

Nema mjesta za mene

igrani, Portugal, 2021., boja, 15 min

redateljica / Ana Domingues
scenaristica / Ana Domingues
snimateljica / Ana Domingues
glumica / Inês Sá Frias
producentica /Ana Domingues


o filmu


Dok uzbuđeno crta dječje crteže, mlada Marta odjevena je, izgleda i ponaša se kao da je i sama dijete. No, ubrzo ju u drugoj prostoriji njezine kuće vidimo kao elegantno odjevenu i užurbanu poslovnu ženu. A nedugo zatim u još jednoj prostoriji ona je djevojka koja izvodi striptiz pred prijenosim računalom, komunicirajući s nekim tko ju gleda preko internetske veze. Malo kasnije ona je i plaha mlada žena koja se u novoj prostoriji snima web-kamerom. A to nisu svi Martini identiteti. Pitanje je koliko uopće osoba može obitavati u jednom tijelu, i koliko mnogo verzija nas samih uopće postoji?


o autorici


Ana Domingues rođena je u portugalskom gradu Leiriji 1997. Još od mladih dana snažno je željela pripovijedati priče, da bi s vremenom te priče i razne ideje poželjela pretočiti u filmove. Nakon što je diplomirala na medijskim studijima, pri čemu se okušala u mnogobrojnim mogućnostima rada u novim medijima, poznanstva s osobama iz područja filma dovela su je do stažiranja u jednoj producentskoj tvrtki, čime se sada bavi. I dalje se obrazujući u medijskom miljeu, svoj prvi film koji se prikazuje i na Festivalu, realizirala je kao završni rad na studiju filma. U radu na njemu, uz režiju, preuzela je i poslove scenaristice i producentice. Zanimaju je svi segmenti rada na filmu, a osobito režija, snimateljski posao te postprodukcija.

Buke

igrani, Meksiko, 2020., boja, 5 min

redatelj / Moisés Suárez Aldana
scenarist / Javier Carreon
snimatelj / Ernesto Horn
glumci / Alfredo Horn, Valeria Alba
producenti / Alfredo Horn, Javier Carreon


o filmu


Jedan mladić na krevetu u svojoj sobi tijekom noći bezuspješno pokušava zaspati, a iza njega je već nekoliko besanih noći. Ono što mu ne da spavati jest kaotični glas koji čuje u svojoj glavi i koji je sve bučniji, a za pomoć se u njegovu utišavanju obraća majci. No, ona se ne oglašava, što dodatno pogoršava njegovo stanje. A da bi utišao glas, mladić će posegnuti za radikalnim činom.


o autoru


Redatelj Moisés Suárez Aldana izvorno je glumac rođen 1945. u gradu Ciudad Mante u meksičkoj državi Tamaulipas. Tijekom glumačke karijere tumačio je neke od kultnih likova kakvi su Pájara Peggy u iznimno popularnom televizijskom zabavnom programu La Carabina de Ambrosio, koji se emitirao od 1978. do 1987., zatim lik Gatto GC na Canal 5 te Don Cecilio Buenavista u dugovječnoj i popularnoj TV-seriji Chespirito. Tijekom karijere filmskog glumca nastupao je i u holivudskim produkcijama kakve su Zorro: Maskirani osvetnik (The Mask of Zorro) redatelja Martina Campbella i Za vječnu slavu (For Greater Glory: The True Story of Cristiada) u režiji Deana Wrighta. Trenutačno tumači Artura Lópeza u rado gledanoj humorističnoj TV-seriji Vecinos.

U redu, sutra

igrani, SAD, 2020., boja, 8 min

redatelj / Tyler Chadney
scenaristica /  Chelsea Murphy
snimatelj /  Alec Waldoch
glumci / Chelsea Murphy, Ekin Dedeoglu, Janlyn Williams (glas)
producenti / Chelsea Murphy, Ekin Dedeoglu


o filmu


Kada se tog dana vrati u njihov stan, mladi James će svoju djevojku Christine zateći uznemirenu i gotovo u suzama. Ubrzo će započeti, čini se, još jedna njihova rasprava, za koju James tvrdi da nije spreman i da mu uistinu nije potrebna. Ipak, Christine će se uskoro početi smirivati, a sve će dodatno krenuti u dobrom smjeru kada joj James kaže da je kupio zaručnički prsten. Međutim, sve možda i nije onakvo kakvim se čini.


o autoru


Redatelj i glumac Tyler Chadney rođen je 1993. u gradu Duluthu, na obali jezera Superior u američkoj saveznoj državi Minnesoti. Afinitet prema filmu otkrio je već u dobi od četiri godine, kada ga je osobito privukao glasoviti vestern Točno u podne s Garyjem Cooperom, film čiju je priču znao praktički napamet. Tijekom odrastanja počeo je pisati vlastite priče te se to s vremenom pretvorilo u kontinuirano pisanje kratke proze i filmskih scenarija, da bi naposljetku dovelo do toga da se okušao i u filmskoj produkciji. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja počeo je pohađati sveučilište University of Minnesota u Duluthu, da bi tijekom posljednje godine studija napokon osvijestio svoju ljubav prema filmu, osobito prema filmskoj glumi. U konkretnijem radu na filmu debitirao je kao asistent produkcije na setu krimića No Blood of Mine redatelja Wesleyja Ellenwooda, a taj mu je angažman otvorio vrata za rad na drugim produkcijama, kakve su fantastični triler Artificial Lancea Todda te drama I Voted redateljskog dvojca Harris Dirnberger i Chris Parr. Zahvaljujući i ovim poslovima 2016. seli se u Los Angeles, gdje je ubrzo počeo raditi na produkciji ne samo web-serija i kratkometražnih filmova, nego i skupljih te ambicioznijih projekata kakav je ABC-jeva serija How to Get Away with Murder.

Vlasništvo

igrani, Kanada, 2020., boja, 4 min

redateljica / Jackie Bateman
scenaristica / Jackie Bateman
snimatelj / Luke Strahm
glumci / aVivian Davidson, Julian Hicks, Toby Lissett, George Bateman
producentica / Vivian Davidson


o filmu


Dok u nekom prljavom podrumu stoji odjevena u traperice i zamrljanu plavu majicu, jedna sredovječna žena ridajući u rukama stišće zgužvanu fotografiju nekog dječaka. Kada začuje lupanje na vratima, ona će se prepasti i bezuspješno pokušati otjerati one koji žele ući. Riječ je o trojici mladića među kojima je njezin sin s fotografije, sada već tinejdžer koji se nakon dugo godina susreće s majkom, ženom koja je cijelo vrijeme nakon otmice provela u zatočeništvu.


o autorici


Rođena u Velikoj Britaniji a odrasla u Keniji, književnica, scenaristica i filmašica Jackie Bateman je dom 2003. pronašla u Kanadi, u kojoj i danas živi. Autorica je triju nagrađivanih romana, trilogije psiholoških trilera koji funkcioniraju i kao karakterne studije, a koje je objavila izdavačka kuća Anvill Press iz Vancouvera. Jackie je scenaristica i redateljica dvaju kratkometražnih filmova, naslova A Parallel Life i filma koji se prikazuje na Festivalu, a koji su dosad prikazani na nizu festivala diljem svijeta. Trenutačno razvija i serijal kratkometražnih filmova naslova Three Line Stories. Napisala je i scenaristički prvijenac za dugometražni film Salome Magic čiji je predložak uvršten u selekciju festivala Vancouver International Women in Film Festival i koji je još uvijek u razvoju. Djeluje i kao konzultantica za mlade i neafirmirane književnice i književnike pri Storybox in Session, boravi u književnim rezidencijama, a vodila je i niz radionica kreativnog pisanja. Bavi se i pisanjem tekstova u oglašivačkoj industriji i marketingu.

Sranja se događaju

igrani, Indonezija, 2020., boja, 6 min

redatelj /  Conrad Pamungkas
scenarist / Conrad Pamungkas
snimatelj /  Tunggul Rajdipa
glumci / Don Fahri, Edison Laubana, Wilay, Stanislaus, Revylia Soraya, Bery Purnomo, Muhammad Bahuri, Ulil, Bambang Tridoyo, Sugi
producenti /  Sandi Farid, Sabungan Benny Marpaung, Dian Shanty, David Namora
Andries


o filmu


Kada se s mukom osvijesti na ulici jednog grada u Indoneziji, sredovječni muškarac lica prekrivenog masnicama prebroji novac koji ima u džepovima i s nelagodom opsuje. Zatim teturajući krene ulicom na kojoj jedan čovjek prema maloj fotografiji slika portret svoje kćeri, te jednom prolazniku ne osobito vješto uspije ukrasti novčanik. Možda će u tom novčaniku biti dovoljno novca za ono što treba pretučenom protagonistu koji tvrdi da je i sam opljačkan.


o autoru


Scenarist i redatelj Conrad Pamungkas rođen je u indonezijskoj prijestolnici Jakarti 1976. Radi kao slobodni fotograf te filmski i video- redatelj, ponajviše za određene tvrtke za koje snima oglase, a surađuje i s određenim glazbenicima, za koje snima videospotove.

Sofia

igrani, Portugal, 2019., boja, 10 min

redatelji / Gonçalo Viana, Filipe Ruffato
scenarist / Filipe Ruffato
snimatelj / Gonçalo Viana
glumci / s Anna Leppänen, Filipe Ruffato, Manel Abreu, Hélder Mendes
producentica /  Catarina Matias

o filmu


Jedne večeri žureći ulicama portugalskog grada prema zgradi u kojoj živi, mlada djevojka posumnja da bi joj dvojica mladića s kapuljačama koji hodaju za njom mogli i nauditi. Kada ubrza korak, učini joj se da su i oni ubrzali, a kada zađe u pothodnik već je počne obuzimati panika. Međutim, tada se odnekud stvori mladić s bradom koji joj priđe i oslovi je imenom Sofia, a dvojica s kapuljačama produže mimo njih. Riječ je o mladiću kojega djevojka ne poznaje, no drago joj je što joj je priskočio u pomoć, te oni ubrzo, nastavivši hodati prema njezinoj zgradi, zapodjenu razgovor. Ona se ne zove Sofia, a mladiću je ime António i dolazi iz Brazila, ali dijele neka zajednička razmišljanja i stavove. Ipak, ubrzo će se pokazati da je Sofia sklona robovanju predrasudama i stereotipima.


o autorima


Scenarist i tumač glavne muške uloge Filipe Ruffato, koji supotpisuje i režiju filma, drugog redatelja Gonçala Vianu koji je i snimio film, upoznao je tijekom studija arhitekture koji su obojica pohađali. Već tada dvojica budućih filmaša shvatili su da se međusobno razlikuju u mnogobrojnim stvarima, od obrazovnog zaleđa preko životnog iskustva do ukusa, ali da ih povezuje srodan afinitet prema filmu, kao i vizija filmova kakve bi željeli realizirati i kakve vole gledati. Od tada oni rade zajedno, a osim što dijele poslove redatelja, snimatelja i montažera, ujedno su i dobri prijatelji koji o svemu mogu satima razgovarati. Međusobno se jako dobro razumiju, a to razumijevanje je dodatna prednost koja im olakšava suradnju u filmskim projektima na kojima rade i koje planiraju.

Lovac na duše

igrani, Australija, 2021., boja, 10 min

redatelj / Jay Jay Jegathesan
scenaristi / Simon Richard, Jay Jay Jegathesan
snimateljica / Jenina David
glumci / Jay Jay Jegathesan, Mirae Jang, Sophie Civitico (glas)
producenti / producers Radheya Jegatheva, Jay Jay Jegathesan


o filmu


Dok sjedi za stolom u jednoj prostoriji, šarmantni sredovječni Brock Aloysius Chopra ženi koju ne vidimo, živo i vrlo sugestivno pripovijeda o trima ženama koje su na njega snažno utjecale i za koje tvrdi da su mu promijenile život. Dok govori o njima, Chopra zvuči zaneseno i vrlo uvjerljivo, a tri žene koje su u različitim razdobljima života utjecale na njega bile su vrlo dinamične i pridonijele su njegovoj samospoznaji. Jedna od njih bila je iscjeliteljica, druga buntovnica a treća mentorica, i Chopra tvrdi da su na različite načine pronašle put do njegova srca. No, je li sve što on govori i istina?


o autoru


Iza Australca Jayja Jayja Jegathesana više je od četvrt stoljeća bavljenja glumom, ponajviše na kazališnim daskama, ali i kroz sinkronizacije filmova. Premda primarno nastupa na pozornicama, posuđuje i glasove likovima u animiranim filmovima, a u kratkometražnim filmovima sudjeluje kao narator, ne samo u Australiji nego i u Maleziji i Japanu. Tijekom svoje dosadašnje karijere nastupio je i u vrlo popularnoj australskoj dramskoj seriji The Heights, a osobito izdvaja producentski i naratorski angažman koji je ostvario u kratkim animiranim filmovima iRony i The Quiet, koji su dosad prikazani na više od pet stotina festivala u pedeset i pet zemalja diljem svijeta. Na tim su festivalima osvojili više od dvjesta nagrada, kao i nominaciju za nagradu AACTA, Australske akademije za kino i televizijsku umjetnost, te su prikazani i na sedamnaest festivala čiji se pobjednici kvalificiraju među kandidate za Oscara.

Pripovijedanje.Priče

igrani, Brazil, 2021., boja / colour, 30 min

redatelj / Fábio Brandão
scenaristi / Fábio Brandão, Silvio Gonzalez, Rafael Schubert
snimatelj /Luis Vizú
glumci / Silvio Gonzalez, Rafael Schubert, Raphaela Palumbo, Giovanna Muricy, Ana Clara
Lima, Mnauricio Piancó, Daniel Baroni, Luca Porto, Allan Miranda
producent / Roby Amaral


o filmu


Dvojica prijatelja, ujedno i filmskih scenarista, u ležernoj kućnoj atmosferi smišljaju priču za svoj sljedeći film. Premda su jednom od njih horori pomalo nelagodni, to svakako mora biti horor, jer publika voli horore. To bi mogao biti neki horor poput Vriska, priča o skupini mladih koja stiže u ukletu kuću, u kojoj je ubojica s nožem i maskom na licu već ubio jednu djevojku. Obojica scenarista uživaju u smišljanju detalja kojima će obilježiti svoje likove, baš kao što uživaju i u smišljanju slasher scena.


o autoru 


Redatelj i scenarist Fábio Brandão završio je studij audiovizualne produkcije, a karijeru je započeo kao snimatelj u sportskoj redakciji na brazilskom Globo TV-u, da bi 2013. bio promoviran u izvršnog snimatelja. Kao snimatelj i redatelj radio je na nizu važnih sportskih serija i dokumentaraca, a tijekom prve i druge sezone bio je i jedan od snimatelja serije Extreme Planet, koja je 2012. bila nominirana za nagradu International Emmy. Godine 2017. bio je direktor produkcije i scenski redatelj showa Ippon – A Luta da Vida, prvog reality šoua na temu džuda na brazilskoj televiziji. A onda je 2019. postao redatelj u Estúdios Globo, zabavnom odjelu Globo TV-a. Kao filmski redatelj debitirao je 2012., kada je kao scenarist i redatelj potpisao kratkometražni film NÓS, nakon čega je krenula njegova karijera neovisnog filmaša. Ona je zamah dobila 2016. godine, kada je njegov drugi kratki film FIM prikazan na petnaest festivala u deset država diljem svijeta, na kojima je osvojio dvije nagrade publike. Godine 2020. predstavio je svoj treći kratki film Delphine, horor-priču s potkom o besmrtnoj ljubavi, koji je dosad osvojio 39 nagrada. Film koji se prikazuje na Festivalu njegovo je četvrto ostvarenje, križanac komedije i horora nakon kojega je tijekom 2021. snimio i kratkometražni romantični triler Death Doesn´t Love You.

Tâm

igrani, Australija, 2020., boja, 12 min

redateljica / Noora Niasari
scenaristica / Noora Niasari
snimatelj / Sherwin Akbarzadeh
glumci / Jillian Nguyen, Nick Barkla
producentica / Noora Niasari


o filmu


Nakon što se jedne večeri probudi ležeći na krevetu u hotelskoj sobi, mamurna mlada djevojka pokuša shvatiti gdje se nalazi. A nakon što pored sebe ugleda muškarca koji spava i hrče, donekle se sredi te se pokuša iskrasti iz apartmana. No, to joj neće poći za rukom, jer će se muškarac probuditi te ju vrlo grubo prisiliti na seksualni odnos.

o autorici


Podrijetlom iranska producentica, scenaristica i redateljica Noora Niasari rođena je u Teheranu, a odrasla i školovala se u Australiji, gdje je na koledžu Victorian College of the Arts magistrirala na odsjeku za film i televiziju. Njezin diplomski film The Phoenix nominiran je 2015. za nagradu Art Directors Guild, te je uvršten u selekciju programa Accelerator Lab na Melbourne International Film Festivalu. Godine 2017. njezin kratkometražni film Waterfall također se natjecao na Melbourne International Film Festivalu, a njezin dokumentarac Casa Antúnez je na Sheffield Doc/Festu nominiran za New Talent Award. Ove godine u suradnji s producentom Vincentom Sheehanom razvija svoj debitantski igrani film Shayda, istovremeno radeći na filmskoj adaptaciji romana Raya iransko-američke književnice Mahse Rahmani Noble, projektu koji producira tvrtka Sister & Krasnoff/Foster Entertainment.

Čudo svetog Antuna

igrani, Španjolska, 2021., boja, 3 min

redatelji / Alfonso Camarero, José Luis Ducid
ideja / Alfonso Camarero, José Luis Ducid
snimatelj / Alfonso Camarero
glumac / Michael Martin Morgan
producent / Alfonso Camarero

o filmu


Priča o neobičnim nevoljama jednog čovjeka tijekom lockdowna. Iako ste za vrijeme lockdowna zatvoreni u kući, još uvijek možete raditi dosta stvari. No, što ako ste pušač, ali ne možete pušiti jer ne uspijevate pronaći svoj duhan? Tada vam preostaje samo da se za pomoć obratite – svecu.


o autorima


Alfonso Camarero rođen je u španjolskoj Galiciji, a riječ je o multidisciplinarnom umjetniku koji je još od djetinjstva zaražen ljubavlju prema filmu i glazbi. Studirao je montažu zvuka i filozofiju, a kao scenarist, redatelj i skladatelj za svoje je radove dosad osvojio sedam međunarodnih nagrada. Posjeduje vlastiti glazbeni studio u kojem radi na produkciji mjuzikala i različitih audiovizualnih djela. José Luis Ducid je slikar, pjesnik, glumac, redatelj i glazbenik rođen u Buenos Airesu 1969. Dok podiže čašicu viskija u kojem uživa, odbija da ga se naziva Creole Bukowski, što je nadimak pod kojim je poznat u umjetničkim krugovima. Godine 1994. emigrirao je u Španjolsku, gdje je u međuvremenu objavio tri zbirke poezije. Studirao je film na umjetničkoj školi Escola de Imaxe e Son u Coruñi, nakon čega se počeo baviti i režijom. Kao redatelj i scenarist kratkih filmova kakvi su Cubalibre i Unha Estrella osvojio je više nagrada. Među ostalim okušao se i u radu u kazalištu, pa su na daskama koje život znače dosad izvedene njegova monodrama Cómo nacer humano y convertirse en Argentino i tjedni show-program Aperitivo Kill.

Trijaža

igrani, Njemačka, 2021. boja, 10 min

redatelj / Dino Stahl
scenarist / Dino Stahl
snimatelj / Paul F. Roloff
glumac / Ryan Wichert
producent / Dino Stahl

o filmu


Dok sjedi u polumračnom šatoru nedaleko bojišnice, elitni britanski vojnik i liječnik pripovijeda o traumi s kojom se nosi. Nedavno je poginuo 25-godišnji vojnik Andrew, u spašavanju kojega je liječnik poduzeo sve, no mladiću ipak nije bilo pomoći. A bez obzira koliko se liječnik trudio, on istovremeno na bojišnici pomoć ne može pružiti više od desetorici vojnika. Iako su pogibije u takvim okolnostima neizbježne, svaka nova smrt predstavlja novu traumu.

o autoru


Producent, scenarist i redatelj Dino Stahl rođen je u Münchenu. Najprije je u Keiserslauternu studirao industrijsko inženjerstvo, a potom u Hamburgu filmsku i televizijsku režiju. Njegov je kratki igrani film Der Tankwart 2019. nominiran za nagradu Deutscher Nachwuchsfilmpreis, a s uspjehom je prikazan i na nizu festivala, od Noble International Film Festivala u Bangaloreu preko The Lift-Off Sessions u Pinewoodu i MOSIFF –Montenegrian Film Festivala u Crnoj Gori do WICA – World Independent Cinema Awards u Los Angelesu. Njegov je kratki film TRAKT X na festivalu Unschärfe Filmfest 2020. nagrađen kao najbolji film. Film koji se prikazuje na Festivalu njegovo je dosad četvrto kratkometražno ostvarenje.

Kad plešem, zemlja drhti

igrani, Njemačka, Italija, 2020., boja, 20 min

redatelj / Otto Lazić-Reuchel
scenaristi / Otto Lazić-Reuchel, Lilian Sassanelli, Najib Abidi, Emmanouela Nikoli-
Dolianiti, Jörg Petzold
snimatelj / Pascal Messmer
glumci / Najib Abidi, Emmanouela Nikoli-Dolianiti, Jörg Petzold
producent / Otto Lazić-Reuchel


o filmu


Kada jednoga ranog jutra iziđe iz zgrade u kojoj živi u berlinskom distriktu Kreuzberg, mladi Najib se naizgled besciljno zaputi ulicom, još uvijek mamuran nakon dva dana plesa. On je imigrant koji slabo govori njemački jezik i koji ponajviše uživa u plesu, makar ga i zbog toga ponekad čudno gledaju. Kada susretne prijateljicu Manu, mladu djevojku podrijetlom iz Grčke, Najib će se s njom upustiti u živ razgovor o plesu, koji im je oboje velika strast. Dok Najib ostaje u gradskom vlaku kojim se voze, Manu nakon ne baš ugodnog razgovora s mladim Nijemcem koji inzistira na tome da je ona Španjolka iziđe i nastavi pješice. A nakon što poslije nekog vremena na glavu stavi slikovitu masku i počne plesati, na Manu će naletjeti automobil koji vozi nešto stariji Jörg. On je obiteljski čovjek koji je upravo doznao da mu supruga već tri mjeseca nije primila plaću, a neprekidno ih pritišću visoka stanarina, krediti i mogućnost da budu izbačeni iz podstanarskog stana.


o autoru


Otto Lazić-Reuschel rođen je i odrastao u Trstu. Nakon što je nekoliko godina proveo u meksičkom Chiapasu, gdje je 2011. snimio svoj prvi dokumentarac Que Pasa?, preselio se u Berlin gdje je živio osam godina. Sudjelovao je u projektu Balkan Onions, u okviru kojega je surađivao s transkulturalnom organizacijom RomaTrial, koja djeluje na afirmaciji romske kulture i antirasizma. U sklopu projekta Balkan Onions realizirao je 2015. dokumentarac In Between, koji se bavi životima i sudbinama Albanaca, Roma i Srba nakon rata na Kosovu. Njegovo recentnije ostvarenje RISKI iz 2017. govori o skupini mladih ljudi u Melilli, španjolskoj enklavi na obali Sredozemnog mora u sjevernoj Africi, u području blizu granice s Marokom. Trenutačno radi na svom novom dokumentarnom projektu Drajčići. A Village at the Edge of Europe, u kojem se bavi Drajčićima, kosovskim naseljem u Sredačkoj župi kod Prizrena, i njegovim mještanima. Ovaj je projekt u fazi razvoja, ali je već izabran na četiri međunarodna workshopa, na Balkan Documentary Center, IDFA Academy, Docs Barcelona i Balkan Film Market – Pitch Balkan. Od 2019. pohađa ZELIG – School for Documentary, Television and New Media u talijanskom Bolzanu. Film koji se prikazuje na Festivalu njegovo je debitantsko igrano ostvarenje kratkog metra.

Vještičja trilogija 13+

igrani, Turska, 2019., boja, 15 min

redateljica / Ceylan Özgün Özçelik
scenarist / Ceylan Özgün Özçelik
snimatelj / Gözde Koyuncu
glumci / Derya Pınar Ak, Tuğrul Tülek, Arif Cambaz, Mustafa Cambaz, Muhittin Çağdaş,
Melih Kiraç, Ismet Köroğlu, Serhat KuralAhmet Alkiş Peker, Canberk Yildiz
producent /Armağan Lale


o filmu


U mračnom i vlažnom podrumu jedna četrnaestogodišnjakinja sjedi na starinskom metalnom krevetu. Nedaleko nje stoji mladi bradati muškarac, pored njega sredovječni čovjek, a u prostoriji je još nekoliko muškaraca. Dok kamera kruži prostorijom opisujući je te prikazujući prisutne muškarce, iz pozadine ulazi čovjek u bijeloj kuti, prilazi krevetu i promatra djevojku. Kada nju kamera ponovno prikaže, na licu će joj biti vidljivi ožiljci, a ubrzo će postati jasno i da se sastav muškaraca u podrumu promijenio.


o autoru


Scenaristica i redateljica Ceylan Özgün Özçelik rođena je u Istanbulu 1980. Studij prava završila je na sveučilištu Marmara University u rodnom gradu u kojem i danas živi. Pravom se nikada nije bavila jer su je uvijek privlačili mediji, osobito radio i televizija na kojima je od 2003. do 2015. producirala i vodila niz emisija o kulturi. Četrnaest godina djelovala je i kao filmska kritičarka čiji su tekstovi bili objavljivani u tiskanim medijima i na internetu, a nakon što je realizirala tri kratkometražna filma njezino je debitantsko ostvarenje dugog metra Kaygi / Inflame svjetsku premijeru doživjelo u programu Panorama Special na 67. Berlinaleu 2017. Taj je film na festivalu South by Southwest (SXSW) 2017. u Austinu u Texasu osvojio nagradu Gamechanger, a prikazan je i na četrdeset festivala diljem svijeta. Film koji se prikazuje na Festivalu dio je njezina novog projekta naslovljenog Witch Trilogy, u kojem se priklanja formama kratkometražnih i dugometražnih igranih filmova te dugometražnih dokumentaraca. Godine 2018. boravila je u umjetničkoj rezidenciji Medienboard Berlin-Brandenburg, a godinu kasnije je za projekt Witch Trilogy osvojila stipendiju neprofitne organizacije SFFILM.

Psi

igrani, Malezija, 2020., boja, 16 min

redatelj / Andy Darrel Gomes
scenarist / Andy Darrel Gomes
snimatelj / Kiefer Yu
glumci / Nigel Zhen, Geraldine Piong
producent / Andy Darrel Gomes


o filmu


Mladi Nigel i njegova vršnjakinja Mei u vezi su tek odnedavno, a nedugo nakon što su počeli hodati on je zbog zaraze vodenim kozicama bio prisiljen otići u samoizolaciju. Od tada njih dvoje komuniciraju putem internetske veze, a dok se on prisjeća vremena koje su proveli zajedno prije njegove zaraze, nju njegova bolest podsjeća na odnos s ocem u djetinjstvu. Ipak, Nigel primjećuje da se Mei čini sve manje zainteresiranom i sve distanciranijom, osobito jer se ona počinje pitati o pravoj prirodi njihova odnosa.


o autoru 


Malezijac Andy Darrel Gomes djeluje kao redatelj, scenarist, glumac i pedagog, podjednako u kazalištu i na filmu. Nakon što je na sveučilištu University Putra Malaysia diplomirao engleski jezik i izvedbene umjetnosti, ostvario je niz projekata u teatru, među kojima izdvaja postavljanje komada Veil (Veo) na otvorenju muzeja Yasmin Ahmad 2014. te komada Tiga, koji je u sezoni 2016/2017. postavio u suradnji s centrom Five Arts Center iz Kuala Lumpura. Na filmu ponajviše djeluje kao scenarist i redatelj, a njegova dosadašnja ostvarenja kratkog metra, među kojim su i nagrađivani filmovi Hawa i My Ba´s Radio, prikazivana su na festivalima diljem svijeta, od Japana i diljem Azije do SAD-a. Kao glumac nastupio je u filmovima Ola Bola iz 2016. te Aqerat (We the Dead) iz 2017. Angažman mu je bitan te često surađuje s mladima. Godine 2017. utemeljio teatar Project Spect-Actor kroz čije djelovanje progovara o ugnjetavanju mladeži. Trenutačno je i predavač na Odsjeku za izvedbene umjetnosti i medije pri sveučilištu Sunway University u malezijskoj državi Selangor.

IZ BLIZINE

igrani, Njemačka, 2018., boja, 5 min

redatelj / Daniel Popat
ideja / Daniel Popat, Hoang Quynh Nguyen
snimatelj / Hoang Quynh Nguyen
glumci / Julia Strowski, Viktor Weinberg, Hoang Quynh Nguyen, Daniel Popat
producent / Daniel Popat


o filmu


Četvero mladih ljudi vozi se automobilom negdje u Njemačkoj, dok se među njima vodi zanimljiv razgovor. Dvije djevojke su azijskog podrijetla, ni vozač nije autohtoni Nijemac, a drugi mladić je podrijetlom Rus. I dok njih dvojica dobro govore njemački, baš kao i druga djevojka, mlada Azijatkinja koja sjedi na suvozačevu mjestu ne zna ni riječi njemačkog jezika, te se snalazi govoreći engleski. To će smjesta postati točkom prijepora, jer vozač smatra da svi koji dođu u Njemačku moraju znati jezik, a sve će se dodatno zakomplicirati kada se vozilom počne širiti teško podnošljiv vonj.


o autoru


Producent i redatelj Daniel Popat rođen je 1990. u Münchenu. Od 2012. do 2015. pohađao je studij glume na Anton Bruckner Privatuniversität u Linzu te na East 15 Acting School u Londonu. Od 2017. pohađa studij filmske režije na Film Akademie Baden-Württemberg GmbH. Na dodjeli nagrada German Short Film Award 2018. film Hostel je osvojio nagradu Golden Lola. Tijekom akademske godine 2019./20. Daniel je kao dio svog studijskog programa realizirao prilično hvaljenu web seriju All In.

Hostel

igrani, Njemačka, 2018., boja, 10 min

redatelj / Daniel Popat
scenaristi / Daniel Popat, Aleksandra Pjatkova, Viktor Weinberg
snimateljica / Masha Biller
glumci / Aleksandra Pjatkova, Viktor Weinberg
producent / Daniel Popat


o filmu


Kada jedan mladić pokuca na vrata ženske sobe u jednom berlinskom hostelu, u njoj će zateći djevojku koja se iznenadi doznavši da on svakako traži smještaj, jer su sve ostale sobe već zauzete. Njezino iznenađenje bit će još veće kada mladić koji kaže da se zove Viktor otkrije da potječe iz Kolomne, istog gradića u ruskoj provinciji iz kojeg je i ona. Djevojka mu ubrzo kaže da se zove Sara, te ga pozove da u si ime istog podrijetla nazdrave konjakom. No, to što piju možda i nije konjak, mladić se moguće i ne zove Viktor, a djevojci ime možda i nije Sara…


o autoru


Producent i redatelj Daniel Popat rođen je 1990. u Münchenu. Od 2012. do 2015. pohađao je studij glume na Anton Bruckner Privatuniversität u Linzu te na East 15 Acting School u Londonu. Od 2017. pohađa studij filmske režije na Film Akademie Baden-Württemberg GmbH. Na dodjeli nagrada German Short Film Award 2018. film Hostel je osvojio nagradu Golden Lola. Tijekom akademske godine 2019./20. Daniel je kao dio svog studijskog programa realizirao prilično hvaljenu web seriju All In.

Grad zaboravljenih stvari

animirani, Italija, 2021., boja, crtanje na papiru, 18 min

redatelji / Francesco Filippi, Massimiliano Frezzato
scenarist / Massimiliano Frezzato
crteži / Massimiliano Frezzato
glas / Lucia Gadolini
producent / Francesco Filippi


o filmu


Sve je počelo one noći u kojoj je jedna djevojčica pripovjedačici u snu rekla da otputuje u grad Sha,ondje pronađe čuvara i bude korisna. Kada se probudila, pripovjedačica je poletjela preko mračne pustinje sve dok se pred njom nije pojavio najneobičniji grad koji je ikad vidjela. Nakon što je sletjela na jedan trošni balkon, oko nje nije bilo ni žive duše, a gradom je zapuhao ugodan topli vjetar. A onda je začula tiho zujanje i pomislila da je ugledala nekog starca, no pokazalo se da je to kos koji je uspio nahraniti puža na svom ramenu. Pripovjedačicu je iznenadilo to što su okna u cijelom gradu bila bez ijednog prozora, da bi ubrzo shvatila da je stigla u Sha, grad zaboravljenih stvari u koji dospijevaju sve stvari koje ljudi zaborave.


o autorima


Francesco Filippi je rođen 1981., a u Trentu je završio klasičnu gimnaziju Giovanni Prati. Na sveučilištu l´Universitàà Ca´ Foscari u Veneciji diplomirao je ekonomiju i društvene znanosti, dok je na l´Universita degli studi u Trentu najprije magistrirao povijest europske civilizacije, a zatim i etiku, politiku i religijske znanosti. Djeluje kao slobodni umjetnik, redatelj, scenarist i animator, pri čemu preferira stop-animaciju. Dosad je osvojio mnogobrojne nagrade. Njegovi najpoznatiji kratki filmovi su Red Hands, Memorial, Loser Leg i Home. Od 1999. animacijom se bavi i na teorijskoj razini, pišući o njoj eseje i knjige. Mnogo vremena provodi i u radu s mladima, diljem Italije vodeći radionice animacije za djecu.

Rođen u Torinu 1967. Massimiliano Frezzato je u rodnom gradu studirao umjetnost, da bi kao crtač stripova 1989. na natjecanju u Pratu osvojio svoju prvu nagradu. Godine 1990. u suradnji s američkim scenaristom Jeromeom Charynom započeo je rad na strip-serijalu Margot, da bi tijekom 1990.-ih kreirao svoje najpoznatije ostvarenje I custodi del Maser. Nakon što je premijerno objavljen 1996., ovaj strip je vrlo brzo prijevodno objavljen u nizu zemalja, među ostalim i u Francuskoj, Belgiji, Portugalu, SAD-u, Njemačkoj, Poljskoj i Danskoj. U radu na stripovima, među kojima se izdvajaju Pinocchio i Petar Pan, na njega su utjecali mnogobrojni glasoviti stripaši poput Moebiusa, Enkija Bilala, Tanina Liberatorea, kao i veliki majstori mange Hayao Miyazaki i Katsuhiro Ōtomo.

Osoba hoda na vrhovima prstiju

eksperimentalni, Republika Koreja, 2021., boja, 10 min

redatelj / Jongkyun Shin
scenarist / Jongkyun Shin
snimatelj / Jongkyun Shin
glumac / Sanghyun Seo
producent / Jongkyun Shin


o filmu


Jedna osoba s crnim povezom preko očiju penje se i spušta po metalnoj konstrukciji u nekom industrijskom postrojenju. Na simboličkoj razini u tome se oslikavaju prošlost i sadašnjost korejskog društva, koje pak napučuju pojedinci s različitim ideološkim razmišljanjima i – promišljanjima o društvu.


about the author


Jungkyun Shin je videoumjetnik podrijetlom iz Seula. Diplomirao je na odsjeku slikarstva na Nacionalnom sveučilištu u Seulu, a do sada je održao pet samostalnih izložbi, te je sudjelovao na nekoliko skupnih, među kojima izdvaja izložbe Korean Youth Artists na MMCA (National Museum of Modern and Contemporary Art) u Seulu te Nevertheless, History Continues u Korean Cultural Center (Korejskom kulturnom centru) u Hong Kongu. Među ostalim, sa svojim je filmovima dosad sudjelovao na festivalima Non-syntax Experimental Image Festival u Tokiju i An Ordinary Day Film Festival u Stockholmu. Njegov je film nagrađen kao najbolje vide ostvarenje na FilmÓptico – International Art Visual and Film Festival u španjolskoj Tarragoni. Djela su mu uvrštena u postav Busan Museum of Modern and Contemporary Art u Busanu i ARGOS Centre for audiovisual arts u Bruxellesu.

Ispod

eksperimentalni, Francuska, 2021., crno-bijelo – boja, 4 min

redatelj / David Ellis
scenarist / David Ellis
snimatelj / David Ellis
producent / David Ellis


o filmu


Površina mora neposredno uz obalu, u vrijeme dok se očekuje oluja. Dok se sve jače čuje grmljavina, kao i romor kiše, pod površinom mora koja razdvaja dva svijeta pojavljuje se zagonetni bijeli veo. The surface of the sea right next to the shore is filmed while a thunderstorm looms. As thunder grows louder, as does the patter of rain, an enigmatic white veil appears beneath the surface of the sea, separating the two worlds.


o autoru


Tijekom više od dvadeset godina bavljenja filmom, filmski i video umjetnik i redatelj David Ellis etablirao se kao jedan od istaknutijih predstavnika novog vala u eksperimentalnom filmu. Prepoznatljiv po uvijek originalnom, osebujnom i vizionarskom stilu, Ellis je autor vrlo osobnih radova u kojima je pripovijedanje redefinirano kroz odsustvo dijaloga, kroz osebujan narativni i poetički senzibilitet u kojem tradicionalnu priču zamjenjuje čista umjetnost, s međuigrama slike i zvuka koje gledateljima pružaju mogućnost stvaranja njihovih vlastitih narativa. Njegov pristup tvorbi filmskog djela je istraživački, a pokretne slike ne moraju uvijek biti u potpunosti smislene. Jer, zašto bi se u filmovima nudile posve konkretne priče kada su gledatelji sposobni stvarati svoje vlastite, ponajviše na temelju osobnih životnih iskustava. Ellis želi stvarati upravo takve filmove, a kao uzore navodi prvake avangardnog filma iz ranog 20. stoljeća poput Mana Rayja, Hansa Richtera, Waltera Ruttmana, Vikinga Egglelinga i ostalih. U svoje novije radove kroz istraživačke postupke pokušava implementirati elemente različitih umjetničkih pravaca, ponajviše kubizma te ruskog konstruktivizma i suprematizma, osobito iz djela Kazimira Maljeviča, Aleksandera Rodčenka te njima sličnih umjetnika.

Svaka koža ima svoju volju

video art, Argentina, 2020., boja, 2 min

redateljica / Analía Zalazar
scenaristica / Analía Zalazar
snimatelj / Dante Cosenza
producenti / Analía Zalazar, Dante Cosenza


o filmu


Na nekim sivim stepenicama struja vjetra poigrava se dvjema papirnatim smeđim vrećicama oblikovanim poput ženskih cipela. Dok ih struja vjetra nosi, vrećice na trenutak kao da se međusobno zavode i flertuju, a odmah zatim kao da stupaju u žestoki sukob. Istodobno stvaraju zvukove koji su identični onima koje bi stvarale prave cipele.


o autorici


Suproducentica, scenaristica i redateljica Analía Zalazar rođena je 1968. u gradu Paraní u argentinskoj pokrajini Entre Rios. Ona je slikarica i vizualna umjetnica koja je diplomirala na umjetničkoj školi National Fine Art School Prilidiano Pueyrredon u Buenos Airesu, gdje i danas živi i radi. Sudjelovala je na velikom broju festivala videoumjetnosti u zemlji i diljem svijeta, od International Festival of Video Art u kubanskom Camagüeyju i Short Film Festivala u egipatskoj Aleksandriji, do International Video Art Festivala Nodo u Caracasu u Venezueli i International Video Art Festivala Urbs Urbis u gradu Cuenca u Ekvadoru. Na festivalima u Argentini i inozemstvu osvojila je mnogbrojne nagrade i priznanja.

Postojim

igrani, Argentina, 2020., boja, 6 min

redateljica / Gisela Supichatti
scenaristica / Gisela Supichatti
snimateljica / Lucia Carcedo
glumci / Guillermo Donicelli, Leonor Zanoni
producentica / Gisela Supichatti


o filmu


Bradati muškarac ranih srednjih godina razodjevena gornjeg dijela tijela u obamrlom stanju leži na blatnjavoj zemlji, a osvijetljen je samo svjetlom automobilskih farova ili nekog sličnog izvora svjetlosti. Dok on, čini se, leži mrtav, iz mraka se pojavljuju ženske ruke koje ga nježno miluju i kao da ga pokušavaju oživjeti.


about the author


Redateljica, scenaristica i producentica Gisela Supichatti rođena je 1986. u gradu Zenón Pereyra u argentinskoj provinciji Santa Fe. Godine 2005. započela je studij filma i televizije na sveučilištu Universidad Nacional de Córdoba (National University of Córdoba), a nakon što je stekla diplomu iz područja audiovizualnih medija i produkcije počela se baviti fotografijom. Istodobno s fotografiranjem ponajviše važnih događaja i priredaba, počela je producirati vlastite filmove, a trenutačno radi u odjelu za marketing i komunikacije pri Agencia Internacional Borneo. Godine 2013. debitirala je kao redateljica kratkog filma Bajo el cielo azul, a dvije godine kasnije realizirala je i kratki igrani film Síntoma. Njezina recentnija ostvarenja su kratki igrani filmovi Existo part I i Existo part II, koji je trenutno u fazi postprodukcije, dok upravo radi na novom filmu Utópico astronauta. Potonji je projekt animirani film u čijoj realizaciji prvi put surađuje s producentskom kućom Produsión Jurásica Produxiones.

Kasno je

igrani, Njemačka, 2021., boja, 8 min

redatelji / Salman Vakili, Sahar Darvishzadeh
scenaristi / Salman Vakili, Sahar Darvishzadeh
snimatelj / Salman Vakili
glumice / Sahar Darvishzadeh, Mahsa Fallah
producenti / Salman Vakili, Sahar Darvishzadeh


o filmu


Kada usred bijela dana pokuca na vrata kuće mlade Mahse, i kada joj nitko ne odgovori, žena ranih srednjih godina zabrine se da se Mahsi nije nešto dogodilo. Naposljetku, ipak uspije ući u kuću, te djevojku zatekne dok izlazi iz prostorije s ormarom. Iz njihova razgovora jasno je da su obje zabrinute pa i preplašene, a Mahsa se bavi mišlju da pobjegne i sve napusti. Odnos je među njima uistinu poseban, a takvo što u Iranu ne samo da se ne tolerira, nego se i najstrože kažnjava.


o autorima


Iranac Salman Vakili i njegova sunarodnjakinja Sahar Darvishzadeh svoju su filmsku radionicu utemeljili 2014. te u njezinu okrilju produciraju kratke filmove koje realiziraju djeca i adolescenti. Također, režiraju i vlastite kratkometražne igrane filmove, ponajviše na teme zaštite prirode i prava čovjeka. Njihovi su filmovi prikazani u selekcijama mnogobrojnih međunarodnih festivala, od Kanade i Rusije preko Francuske, Italije i Španjolske do Srbije, Velike Britanije i Brazila, na kojima su osvojili više nagrada.

Podređena

igrani, Iran, 2021., boja, 12 min

redatelj / Yaser Baezegar
scenarist / Solmaz Etemad
snimatelj / Bayram Fazli
glumci / Mehrnoosh Sattari, Aghil Bahrani, Mobina Eyvazi, Mahsa Ghoreishi, Alireza Soleimani, Amirmansour Esfandiari, Mahsa Allahyari, Meysam Amirzedeh, Soudabeh Binakhahi, Rasoul Hoseinpour, Reza Azimi Rad, Elaheh Kheiri
producent / Arezoo Khanjani


o filmu


Dok oko nje traje obiteljsko slavlje i dok se čini da se svi odlično zabavljaju, mlada Iranka s tjeskobom gleda ljude koji ju okružuju. Tu je i njezin suprug, koji u sjeni povjerljivo razgovara s jednom mladom ženom koja se prema njemu odnosi prilično prisno, a tu su i neki ljudi koje ne poznaje. Dok se naslućuje drama, a možda i tragedija, još jedna mlada žena među okupljenima počinje proživljavati iste osjećaje.


o autoru


Iranski redatelj Yaser Baezegar rođen je 1984., a nakon što je stekao diplomu iz područja filmske glume skrasio se u Teheranu, gdje i danas živi i radi. Od 2008. do 2018. bio je dominantno kazališni glumac, a kao filmski redatelj debitirao je 2011. kratkim igranim filmom Night-Interior-Red. Godine 2018. realizirao je kratkometražni film Comment, a film koji se prikazuje na Festivalu treći je od njegova četiri dosad snimljena filma, jer je ove godine realizirao i 12-minutni kratki igrani film 10-35. Izvornog naslova Subservient ovaj je film s uspjehom prikazan na nizu filmskih festivala u domovini i inozemstvu, među ostalima na Milazzo Film Festivalu u Italiji te na Lonely Seal Film Festivalu u SAD-u.

Moljac

igrani, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2020., boja, 11 min

redatelj / Jake Murray
scenarist / Paul Herzberg
snimatelj / Andrew Glassford
glumac / Victor Power
producent / Jake Murray


o filmu


Mladi Britanac afričkog podrijetla John Gabriel pripovijeda o događaju koji mu je zauvijek promijenio život. Riječ je o njegovu slučajnom susretu s bivšim vojnikom iz Južnoafričke Republike kojega je upoznao tijekom jedne vožnje vlakom prije deset godina. John je tada započeo razgovor s nekadašnjim vojnikom, a ono što je od njega čuo bilo je vrlo uznemirujuće svjedočanstvo o traumatičnim događajima iz rata u Sudanu u kojima je vojnik svojedobno sudjelovao. Ono što je tijekom vožnje čuo Johnu i danas izaziva nesanice i noćne more.


o autoru


Britanac Jake Murray nagrađivani je kazališni redatelj s gotovo tridesetogodišnjim iskustvom. Slobodni je umjetnik koji je tijekom karijere radio u nekima od najuglednijih teatara na Otoku, a prije desetak godina počeo je pisati filmske i televizijske scenarije. U pripremi ima nekoliko projekata, među kojima su i Cassie, nadnaravna horor-drama od osam dijelova koja se odigrava u suvremenom Londonu, te igrani filmovi The Dead of Jasra, priča o zombijima smještena u Iraku, i humorna horor-drama Braindance. Trenutačno s producentom Paulom Blacknellom radi na ambicioznom TV projektu, znanstveno-fantastičnom epu naslova Olympus 3000, a priprema i niz scenarija, uključujući i one za igrane filmove Blood Red, dramu o vukodlaku koja se zbiva u današnjem Manchesteru, za okultnu horor-dramu The Reign of Samael, storiju o nacistima u Berlinu 1938. godine, te za urbani triler The Chase, s pričom smještenom u sjevernu Englesku. Jedan njegov scenarij već je ekraniziran u kratkom filmu Sorrow, a ideja za nove projekte nimalo mu ne nedostaje.

Čekanje

dokumentarni, Hrvatska, 2021., boja, 5 min

redateljica / Lara Lalić
scenaristica / Lara Lalić
snimateljica / Lara Lalić
producenti / Lara Lalić, Kino klub Split


o filmu


Jednoga sunčanog ljetnog dana pored fontane na Jadranskom trgu u Rijeci, nedaleko Korza, autorica zatječe dvojicu ljudi. Njih ne povezuje samo mjesto zbivanja i njihovi društveni statusi, jer su obojica društveni marginalci od kojih jedan pokušava nešto zaraditi pjevanjem uz snimljenu glazbu a drugi prošnjom na uglu obližnje zgrade, nego i zanesenost pjesmom s kojom će se obojica naposljetku poistovjetiti.


o autorici


Lara Lalić, koja kratki dokumentarac Čekanje potpisuje kao kompletna autorica, rođena je u Makarskoj 1989. Godine 2018. diplomirala je glumu na diplomskom sveučilišnom studiju glume pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a aktivna je članica Kino kluba Split. Filmski materijal snimljen je u sklopu diplomskog rada na studiju glume, a u filmu je uz dopuštenje autora i skupine Parni valjak korištena pjesma Dođi.

Omot

igrani, Španjolska, 2019., boja, 16 min

redatelj / Agustín Rubio
scenarist / Agustín Rubio
snimatelj / Tono Balaguer
glumci / María Almudéver, Carles Gonzaléz
producenti / Emilio Oviedo, Agustín Rubio


o filmu


Mlada psihologinja Anna po prvi put prima novog pacijenta Martíja, tinejdžera koji je ambiciozan i darovit glumac, a čije se ponašanje poprilično promijenilo tijekom zadnjih nekoliko mjeseci. Naime, Martí je u posljednje vrijeme odjednom postao konfliktan mladić, a na tretman je kod Anne stigao po izričitoj želji svojih roditelja, čemu se izrazito protivio. Kada započne razgovor s Martíjem, Anna će početi otkrivati pozadinu promjene u mladićevu ponašanju kao i kontekst njegova intimnog i obiteljskog života.


o autoru


Španjolski redatelj, scenarist i producent Agustín Rubio rođen je u Valenciji 1978. Predavač je na kolegiju audiovizualnih komunikacija na sveučilištu Universitat Jaume I of Castellón u Španjolskoj, a dosad je producirao, režirao i dijelom montirao tri kratkometražna i jedan dugometražni film za koje je napisao i scenarije. Riječ je o filmovima The Landing iz 2017., Embolcall iz 2019. i The State of the Sky iz 2021., kao i o igranom filmu dugog metra Non-Living iz 2020. Filmovi su mu prikazivani na važnim festivalima diljem svijeta, poput Bermuda International Film Festivala i Festival Internacional de Cine de Lebu u Čileu, a na nekim su festivalima i nagrađeni, primjerice na Molins Horror Film Festivalu u Barceloni, manifestaciji znanoj kao TerrorMolins.

Svi za jednog i jedan za sve

igrani, Slovenija, 2020., boja, 4 min

redatelji / Filip Peruzović, Žiga Čamernik
scenaristi / Žiga Čamernik, Ivica Gunjača, Lidia Janjić, Kristian Koželj, Anja Paravinja, Filip Peruzović
snimatelj / Filip Peruzović
glumci / Ivica Gunjača, Lidia Janjić, Kristian Koželj, Anja Paravinja
producent / Sebastjan Pikl


o filmu


Kada četvero mladih ljudi sjednu u automobil, isprva se čini da je pred njima ugodna vožnja. Dvije djevojke i dvojica mladića čine se prijateljima, a prije no što će djevojka za volanom pokrenuti vozilo ona i obojica mladića navuku zaštitne maske. No, druga djevojka to odbije učiniti smatrajući da je takva zaštita nepotrebna. Kada ostali suputnici počnu ustrajavati na njezinu stavljanju maske, te kada ona uporno nastavi odbijati to učiniti, među njima će doći do tenzija koje će prerasti i u ozbiljnije sukobe. Four young people get in a car, and at first it seems like they are in for a pleasant ride – the two young women and two young men seem to be friends. Before the woman behind the wheel starts the vehicle, she and both men put on protective masks. The other woman refuses to do so as she considers such protection unnecessary. When the other passengers start insisting that she put on her mask and she persistently refuses to do so, tensions between them rise and escalate into serious conflicts.


o autorima


Filip Peruzović rođen je 1986., a na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirao je režiju igranog filma. Redatelj je dugometražnog igranog filma Trebalo bi prošetati psa, prema scenariju Tomislava Zajeca, ostvarenja koje je 2015. ovjenčano Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju dramu, te godinu kasnije za najbolju glavnu ulogu Franje Dijaka. Dobitnik je Rektorove nagrade za kratki igrani film Tetrapak, polaznik Sarajevo i Berlin Talent Campusa, a od 2009. do 2015. kao vanjski suradnik / redatelj radi na HRT-u, na emisijama Briljanteen, Knjiga ili život, Stand Up 3, Juhuhu i Generacija Y. Od 2015. samostalni je umjetnik, te radi na vanjskim produkcijama uglavnom za HRT (Slatka kuharica, Sigurno u prometu). Njegov kratki igrani film Kava sa džemom na Pulskom filmskom festivalu 2013. osvaja nagradu za najbolji kratki film, a prikazan je na više od dvadeset međunarodnih festivala.

Žiga Čemernik rođen je 1975., a nakon što je diplomirao političke znanosti, magistrirao je antropologiju. Osim što je samostalni glumac on je i instruktor, pedagog, redatelj i kritičar koji za sebe kaže da je „student života”. Među ostalim, kao glumac nastupio je s kolegicom Vesnom Tominac Matačić u predstavi Darivanje na Ljetnim noćima Teatra Exit.

Leo

igrani, Iran, 2021., boja, 6 min

redatelj / Mohammad Moein Rooholamini
scenarist / Mohammad Moein Rooholamini
snimatelj / Reza Ghasemi
glumci / Hasan Khoshhalat, Mohammad Matin Ziafat, Mostafa Moosavi
producent / Mohammad Moein Rooholamini


o filmu


U posebnoj situaciji u kojoj su se našli, dječak Khalid i njegov mlađi brat kroz žičanu ogradu gledaju nogometnu utakmicu. Khalid nastoji što slikovitije prenositi zbivanja na terenu, na kojem bi momčadi za koju oni navijaju prevagu a možda i pobjedu trebao donijeti „mladi Messi”. Khalid utakmicu prenosi temperamentno i sa što više detalja zbog toga što je njegov brat slijep, no to možda nije i jedina otegotna okolnost u stvarnosti koja ih okružuje.


o autoru


Producent, scenarist i redatelj Mohammad Moein Rooholamini rođen je 1993. u iranskom gradu Kashanu. Po struci je diplomirani računovođa, no njegova strast su filmovi i bavljenje sedmom umjetnošću. Umjetničkim stvaralaštvom osobito je zaokupljen od 2015., a dosad je realizirao dva kratkometražna filma, The city of honey i Leo. Ti su filmovi dosad uvršteni u konkurencije šezdeset međunarodnih festivala, na kojima su osvojili dvadeset nagrada. Rooholaminijevi su filmovi, među ostalim, prikazani na 67. izdanju prestižnoga Međunarodnog festivala kratkometražnog filma u Oberhausenu, a nagrađeni na 12. Entretodos Film Festivalu u Brazilu, na Toronto New Wave Festivalu u Kanadi, na Alba Film Festivalu u Italiji te na 2. American Film Festivalu, na kojem je redatelj osvojio Best Short Fiction Award.

Stare uspomene

dokumentarni, Indija, 2021., boja, 2 min

redatelj / Allabhya Ghosh
scenarist / Allabhya Ghosh
snimatelj / Allabhya Ghosh
producent /  Partha Ghosh


o filmu 


Film snimljen u jednom kadru autorovo je nostalgično prisjećanje na njegovo rodno mjesto i na nekadašnje susjedstvo, od ulice na kojoj je s prijateljima igrao nogomet do osnovne škole na mjestu koje su u međuvremenu izgrađene nove kuće.


o autoru


Allabhya Ghosh rođen je u indijskom velegradu Kolkati 1976. Njegovi omiljeni hobiji su crtanje i modeliranje gline, ne vjeruje u važnost formalnog obrazovanja, a strastveni je pisac novinskih tekstova, poezije, kratkih priča i romana. Radi kao scenarist na Bengali Television Channel, a kao glumac je sudjelovao u nizu bengalskih filmova i serija. Posljednjih godina režira i producira nezavisne igrane i dokumentarne filmove, a njegova poezija, baš kao i kratke priče i romani, objavljivani su u mnogobrojnim publikacijama u zemlji i inozemstvu. Njegova prva zbirka poezije naslova The Mirror objavljena je kada mu je bilo svega 17 godina.

Lisica

igrani, Indija, 2019., crno-bijeli, 93 min

redatelj / Hemwant Tiwari
scenarist / Hemwant Tiwari
snimatelj /Supratim Bhol
glumci /Hemwant Tiwari, Auroshika Dey, Parimal Aloke, Tirrtha Murbaadkar, Shilpa Sabhlok, Mohit Kulshrestha, Navneet Sharma, Roshan Sajwan
producenti / Gopal Singh, Mou Talukder, Hamwant Tiwari


o filmu


Više od desetljeća nakon što su još u srednjoškolskim klupama bili ljubavni par, mladi Indijac i njegova vršnjakinja ponovno će se susresti putem društvenih mreža. No, životne okolnosti ni za jedno od njih više nisu kakve su nekad bile, jer su oboje sada u braku i međusobno se osjećaju kao potpuni stranci. I kada se susretnu želeći obnoviti neke čarobne trenutke iz prošlosti, oboje će shvatiti da se to ne može dogoditi na način na koji bi željeli. A kada se automobil kojim se voze pokvari nasred ceste, u njihovu međusobnom odnosu doći će do prave drame u kojoj će se idealizirana prošlost sukobiti sa sadašnjošću, te ih prisiliti da si postave pitanje jesu li spremni ugroziti vlastite brakove zbog obnavljanja nesigurne romanse.


o autoru 


Redatelj, scenarist, producent i glumac Hemwant Tiwari rođen je u indijskoj državi Bihar, a odrastao u gradu Gurgaonu u državi Haryani. Nakon školovanja na vojnoj javnoj školi, diplomu je stekao kao dopisni student na Sveučilištu Delhi. Tijekom studentskih godina radio je u pozivnom centru, želeći tako zaraditi za budući početak karijere u Mumbaiju. Nakon što je na Barry John Acting Studiju završio glumački tečaj počeo je nastupati u kazalištima, a ubrzo je u distribuciju krenula serija Medinah, koja je stekla veliku popularnost i pobrala odlične kritike, te u kojoj tumači jednu od najvažnijih uloga. U međuvremenu je ostvario i važnu ulogu u hvaljenoj drami Ram Singh Charlie, a i kratki film Panah u kojem glumi osvojio je i kritiku i publiku. Još ranije, također kratkometražni film Zindagi Bahut Khoobsurat Kai (Life is beautiful / Život je lijep) iz 2013. s njim kao protagonistom, s uspjehom je prikazan u konkurenciji festivala u Cannesu. Kao redatelj je debitirao 2014. kratkometražnim trilerom Salaam (an ode to friendship), u kojem je i glumio, a film koji se prikazuje na Festivalu njegov je dugometražni prvijenac.

Čovjek i njegov čamac

eksperimentalni dokumentarac, Indija, 2021., boja, 11 min

redateljica / Mahima Tagore
priča / Ernest Hemingway
snimateljica / Mahima Tagore
sudjeluje / jedan čovjek, a man
producentica / Mahima Tagore


o filmu


Jedan čamac kao da pluta na lagano uzburkanoj površini mora. Kada mu se hodajući počne približavati jedan čovjek, postat će jasno da se čamac nasukao na sprudu. A onda će čovjek pokušati čamac odsukati sa spruda.


o autorici


Mahim Tagore je studentica filmske režije na Film & Television Institute of India. Još u mladim godinama počela se baviti kazalištem, a to ju je na posljednjoj godini koledža na Miranda House pri Sveučilištu Delhi dovelo do režije prve kazališne produkcije. Nakon što je na Miranda House diplomirala filozofiju, upisala je studij filmske režije na FTII (Film and Television Institute of India). Osim što voli čitati i hodati, Mahim iznimno voli i gledati filmove, a u njezinu slučaju to je usporedivo s meditacijom.

Dosadašnja priča

igrani, Indija, 2016.,crno-bijeli, 5 min

redatelj / Brishbhanu Baruah
scenarist / Brishbhanu Baruah
snimatelj / Ashutosh Kumar
glumci / Mukul Mehdi, Rajarshi Naina, Anunay Kushal, Vinita Sias, Shardul Sam, Ashmita Malyaj
producent / FTII, Pune


o filmu


Skupinu ljudi mlađe dobi koji sjede u kantini i razgovaraju uz kavu i sok čine osobe različitih karaktera i interesa. Dok neki razgovaraju o filmovima i o tome kako je u njima nešto snimljeno, te kako bi to oni snimili, drugi čitaju knjige ili pak potiho razgovaraju o svakodnevnim stvarima. S razglasa se čuje tiha glazba, a za jednim stolom zatječemo mladića koji neutješno plače, da bi se u nekom trenutku ipak uspio smiriti i pribrati.


o autoru


Scenarist i redatelj Brishbhanu Baruah rođen je u indijskoj državi Assamu, u kojoj je diplomirao filmsku režiju na FTII-ju (Film an Television Institute of India) u gradu Puneu. U svom radu na tematskoj je razini posvećen istraživanju poetičnosti i suptilnosti u individualnim sudbinama i iskustvima. Istodobno, na tehničkoj razini istražuje dosege i mogućnosti digitalne fotografije i digitalnih medija. Brishbhanu je i pjesnik, a među njegovim dosadašnjim radovima izdvaja se fotografski esej Kashmiri Shawl Wallahs of Guwahati. Film koji se prikazuje kao lajtmotiv koristi citat iz satiričnoga znanstvenofantastičnog romana Restoran na kraju svemira Douglasa Adamsa.

Nomofobija

igrani, Italija, 2018., boja, 15 min

redatelj / Ado Hasanović
scenaristica / Elisa Bondavalli
snimatelj / Juri Fantigrossi
glumice / Lisa Granuzza Di Vita, Tiziana Bagatella
producent / Ado Hasanović


o filmu


Negdje u talijanskoj provinciji Toskani jednog popodneva nalik tolikima prije njega. Prividno miran dan u središnjoj Italiji iznenada će se i iz temelja poremetiti kad jedna majka odluči svojoj kćeri tinejdžerske dobi oduzeti mobitel. Ono što iz perspektive sredovječne Marie izgleda kao jednostavna i ne stroga kazna njezine kćeri Jessice, i to nakon neugodnih otkrića koja je doznala na roditeljskom sastanku, moglo bi imati neočekivane posljedice. Jessica je, naime, u potpunosti opsjednuta mobitelom i ovisna o njemu.


o autoru


Producent i redatelj Ado Hasanović rođen je u Srebrenici 1986. godine, a riječ je o bosansko- hercegovačkom redatelju koji živi i radi u Rimu. Od 2008. do 2011. godine Ado je bio kreativni ravnatelj Srebrenica Short Film Festivala, a 2013. godine je kao filmski redatelj diplomirao na Sarajevo Film Academy. Kasnije je pohađao i Nacionalnu filmsku školu ´Centro Sperimentale di Cinematografia´ u Rimu, gdje se specijalizirao za filmskog redatelja. Godine 2015. postao je umjetnički ravnatelj Mediterranean Short Film Festivala u Sant´Antiocou u Italiji, a u međuvremenu je kao gostujući student na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu završio magisterij iz dramaturgije. Za svoje kratke filmove The Angel of Srebrenica, Blue Viking in Sarajevo, Mum, Breath of Life Srebrenica i Pink Elephant osvojio je nekoliko nagrada na međunarodnim festivalima, a njegov debitantski dugometražni igrani film Ja sam Ana je u fazi razvoja i realizira se u suradnji s talijanskom producentskom kućom Il Gigante. Taj je film na 15. producentskom marketu Sofia Meetings osvojio Focus Fox Studio Award.

CENTAR ZA LIKOVNI ODGOJ GRADA ZAGREBA

18:00 - 22:00ONE TAKE IN SPACEA Person Walking on Tiptoe
Beneath
Every Skin Contains a Will
I Exist


   

KINO TUŠKANAC

15:00ALMOST ONEHostel
Grad zaboravljenih stvari 
Psi
Iz blizine
   
16:00KONKURENCIJA 1Gladijator
Dijagonala
Lovac na duše
Među živima
Pripovijedanje. Priče.
Tâm
Oprosti mi
Havaji
   
18:00ONE TAKE IN INDIAČovjek i njegov čamac
Dosadašnja priča
Stare uspomene
Lisica
   
20:00KONKURENCIJA 252 herca
Vlasništvo
U redu, sutra
Histerija
   
   

KINO TUŠKANAC

16:00 KONKURENCIJA 3  Čudo svetog Antuna
Trijaža
Fleksibilni izbori
Buke
Kosa
Olabavljeni vijak
Sofia
     
17:00 ONE TAKE (IN)EQUALITY Moljac
Kasno je


Čekanje
Podređena
Leo
Omot
Svi za jednog i jedan za sve
     
18:00 KONKURENCIJA 4 Radionički programi

Kad plešem zemlja drhti
Nema mjesta za mene
Sranja se događaju
Slobodan


Skoro ponoć


Vještičja trilogija 13+
     
20:30 DODJELA NAGRADA Dodjela
Projekcija pobjedničkog filma - GRAND PRIX ONE TAKE FILM FESTIVALA


Projekcija pobjedničkog filma - nagrada VEDRAN ŠAMANOVIĆ
Last Take - Nomophobia
     
     

23. 10. 2021. 

Program Konkurencije I, II, III i IV


Almost One

One Take In India

  
24. 10. 2021.

Program Konkurencije I, II, III i IV

One Take (In)Equality

Last Take

 

Za gledanje filmova potrebno je prijaviti se svojom email adresom.

U izbornicima KONKURENCIJA, ALMOST ONE, ONE TAKE (IN)EQUALITY, ONE TAKE IN INDIA I LAST TAKE kliknite na sliku izabranog filma pri čemu se otvara poveznica za gledanje.

Filmovi iz programa KONKURENCIJA bit će dostupni za gledanje od 23. listopada od 00:01 UTC+02 do 24. listopada 2021. do 23:59 UTC+02.

Filmovi iz programa ALMOST ONE I ONE TAKE IN INDIA bit će dostupni za gledanje 23. listopada 2021. od 00:01 UTC+02 do 23:59 UTC+02

Filmovi iz programa ONE TAKE (IN)EQUALITY i LASTA TAKE bit će dostupni za gledanje 24. listopada 2021. od 00:01 UTC+02 do 23:59 UTC+02

 

Svi filmovi koji nisu na engleskom jeziku imaju titlove na engleskom jeziku. Titlovi se uključuju u video playeru klikom na ikonu CC te odabirom engleskog jezika.

O NAGRADI

Nagrada Vedran Šamanović dodjeljuje se, u čast prerano preminuloga hrvatskog snimatelja i redatelja, kao najviše godišnje filmsko priznanje filmskom umjetniku koji je te godine, u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu. Odlučujući o dobitniku nagrade, ocjenjivački sud iz cjelokupne ponude hrvatske kinematografije u proteklih dvanaest mjeseci treba izdvojiti djelo i lik filmaša koji je najbliži istraživačkom i svestranom profilu umjetnika čije ime nagrada nosi. Prema pravilniku koji supotpisuje pet filmskih udruga-osnivačica Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Hrvatski filmski savez, u konkurenciju za nagrade ulaze svi hrvatski filmovi javno prikazani od 30. lipnja prethodne do 1. srpnja tekuće kalendarske godine, s iznimkom posljednje dvije godine kada je zaključni dan za selekciju filmova bio dan prijave na Dane hrvatskog filma..

Hrvatski snimatelj, redatelj i fotograf Vedran Šamanović (Split, 1968. – Zagreb, 2009.) kao filmski autor višestruko nagrađivan u domovini i inozemstvu, idejni je začetnik i dugogodišnji direktor One Take Film Festivala te je u dogovoru s udrugama koje su Nagradu osnovale dogovoreno da se i ovogodišnji dobitnik proglasi na One Take Film Festivalu.

Nakon proglašenja pobjednika publika će imati priliku pogledati nagrađeni film u zagrebačkom kinu Tuškanac, u nedjelju, 24. listopada.

Dobitnica ovogodišnje Nagrade je redateljica Mateja Zidarić za eksperimentalni film Plejade.

O OCJENJIVAČKOM SUDU

Ovogodišnji ocjenjivački sud nagrade Vedran Šamanović čini redateljica Dana Budisavljević, filmska kritičarka Jelena Pašić te filmska kritičarka Diana Nenadić.

Dana Budisavljević diplomirala je na Odsjeku za filmsku i TV montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao montažerka, asistentica produkcije i organizatorica filmskih festivala. Kao redateljica debitirala je dokumentarcem Sve 5!, a širu popularnost stekla je obiteljskim filmom o "coming outu" Nije ti život pjesma Havaja. Producirala je više dokumentarnih i igranih filmova. Njezin prvi autorski dugometražni film Dnevnik Diane Budisavljević, premijerno prikazan na Pulskom filmskom festivalu 2019. osvojio je šest nagrada postavši prvim filmom koji je u 66. godina najstarijega hrvatskog festivala osvojio nagrade žirija, kritike i publike, a ujedno je i prvi film jedne autorice koji je osvojio Veliku Zlatnu arenu za najbolji film.

Jelena Pašić završila je studij povijesti umjetnosti i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu. Surađivala je na raznim izložbeno-istraživačkim projektima, koordinirala i organizirala nekoliko izložbi i radionica, a o temama iz područja suvremene umjetničke prakse, dizajna i arhitekture objavila je tekstove u časopisima Zarez, Život umjetnosti, Kvartal te u emisiji Triptih Hrvatskog radija. Redovito objavljuje tekstove i recenzije i u filmskom časopisu Filmonaut. Od 2013. zaposlena je u Umjetničkoj organizaciji Zagreb Film Festival.

Diana Nenadić diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Objavljivala je u Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, Quorumu, Vijencu, Kolu, Zarezu, Hrvatskom filmskom ljetopisu i dr., te uređivala filmske emisije (Filmoskop, Filmološki ogledi i Teorija u prvom licu) na Trećem programu Hrvatskoga radija. Od 2000. urednica je naklade i kuratorica filmskog arhiva Hrvatskog filmskog saveza te popratnih programa na ZagrebDoxu i Zagreb Film Festivalu. Dvostruka je dobitnica godišnje nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiku (1996. i 2006.). Od 2008. do 2013. obnaša dužnost potpredsjednice, od 2013. do 2017. i predsjednice Hrvatskog društva filmskih kritičara.



obrazloženje

Nagrada Vedran Šamanović za 2021. godinu dodjeljuje se filmu Plejade Mateje Zidarić. S digitalnim su tehnologijama polje i mogućnosti filmskog medija radikalno prošireni, kako na stilskoj i formalnoj, tako i na estetskoj i semantičkoj razini. U jednom je tekstu njemačka umjetnica i teoretičarka Hito Steyerl predložila da se povijest umjetnosti 20. stoljeća protumači kao pokušaj da se anticipira strojna slika, da slika koju proizvode mašine za druge uređaje bude razumljivija čovjeku, da čovječanstvo s vremenom prisvoji posthumani pogled koji sve više određuje današnjicu. Možda doista postoji nešto emancipatorno u toj ideji, no ne bi li zadatak digitalne slike, koja je i tako nastala kao posljedica nesalomljive ljudske potrebe za znanjem, ipak trebao biti da nas vrati onom suštinski humanom, da proširi naše razumijevanje svijeta?

Film Plejade Mateje Zidarić čini upravo to. Različiti tipovi digitalne slike prepliću se i stvaraju gusto vizualno tkanje, filmsko ruho koje se spretno i domišljato rastvara u asocijativnu mrežu sačinjenu od vizualnih i jezičnih pojmova te dosjetljivih analogija. Polazeći od osobnog, s nastojanjem da se uhvati ukoštac s vlastitim strahovima, autorica Plejadama pogled upire uvis, u univerzum, ali i ispred sebe – u ultrazvučnu sliku koja pred nju postavlja prijetnju neželjene dijagnoze, ali i u ekran računala kojim će se otisnuti u proces suočavanja i prihvaćanja neizvjesnosti.

Slike montirane u više slojeva – od WhatsApp poruka, preko satelitskih snimki površine Mjeseca i ultrazvučnih snimki ženskoga tijela, pa do scrollanja Googleom i snimki autorice zabilježene web kamerom – korespondiraju sa sedimentacijama značenja i simbola koji sežu sve do antike. Autorica ih koristi kako bi u dvanaest minuta trajanja filma ispričala priču o strahu i nadi, o slabosti i snazi, o pojedinačnom i o vječnom. Drevno se ovdje stapa sa sadašnjošću, mitologija sa stvarnošću, nepoznato s poznatim, mikro se pretvara u makro, ono što je daleko postaje blisko, a (žensko) tijelo postavlja se u suglasje s univerzumom. Osobno je u ovom slučaju transponirano u univerzalno (lat. universalis, od lat. universus = svekoliki), a pokret u (filmskoj) slici sukladan je kretanjima uma u stalnoj potrazi za odgovorima. I u tom pokretu (motion) nastaje emocija (emotion).



Plejade


eksperimentalni, Hrvatska, 2020./2021.

boja, crno-bijeli, 12 min

redateljica / Mateja Zidarić

scenaristica / Mateja Zidarić

snimateljica / Mateja Zidarić

producentica / Mateja Zidarić (Kinoklub Zagreb)

O FILMU

Dogodio se mali pomak u jednom od mikrokozmosa. Za taj pomak voljno upisujem značenje posuđeno iz mitologije. Mit kao metafora, ili mit kao sredstvo za uništenje svakodnevnih strahova koji bi mogli naići...

O AUTORICI

Mateja Zidarić diplomirala je matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Diplomski rad posvetila je istraživanju matematičkog sadržaja u književnim djelima, a sličnim se radom bavi i na filmu. Godine 2016. godine upisala je početnu filmsku školu u Kinoklubu Zagreb te tijekom idućih godina i glumačke radionice (2017./18., Kubus).

Od 2018. prijavljuje se na radionice u Kinoklubu Zagreb (Nisam od jučer, Glitch art, Skica, proba, igra, Ljetna Avantura, Film esej) te na online radionicu Enigmatične slike s Fredom Kelemenom (Kinoklub Split). U istom razdoblju radi filmove Nepovrat (2018., radionica Nisam od jučer), Space Deposits (2019., radionica Skica, proba, igra), Hamilton Walk (2020.), Crvena (2020., radionica Film esej) i Plejade (2020./21., radionica Filmski dokumentarizam).

Prije dvije godine sastavila je i vodila program unutar projekcijskih subota (Istraživačka subota), povezujući tako eksperimentalni film i odabrane znanstvene koncepte. Ove je godine za svoj rad Plejade osvojila nagradu za najbolji eksperimentalni film na 30. danima hrvatskog filma u Zagrebu.

LENDITA ZEQIRAJ (Kosovo)

Producentica, scenaristica i redateljica. Lendita Zeqiraj, koja svoje filmove ponekad potpisuje i kao dizajnerica produkcije, rođena je 1972. u Prištini. Ona je filmašica i vizualna umjetnica koja je završila diplomski i poslijediplomski studij vizualnih umjetnosti na Kosovskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Prištini, a u Parizu je studirala estetiku filma na Université Paris 8 Vincennes-Saint-Denis. Godine 2014. proglašena jenacionalnom filmskom autoricom godine te je nagrađena od strane kosovskog Ministarstva kulture, a njezini kratkometražni filmovi Balkon i Ograda prikazani su na više od 250 festivala diljem svijeta. Film Balkon iz 2013. tako je premijeru doživio na 70. venecijanskom filmskom festivalu, a prikazan je i na festivalima u Varšavi, Palm Springsu, Busanu i nizu ostalih, te je osvojio preko 35 nagrada, uključujući Special Jury Award na American Film Institute FEST-u 2013. godine. I film Ograda prikazan je na mnogobrojnim festivalima, uključujući Palm Springs International Film Festival ShortFest, a nagrađen je na desetak međunarodnih festivala među kojima je i prošlogodišnji One Take Film Festival. Autorica je 2019. debitirala u dugom metru humornom dramom Aga's House, koja se dijelom zapleta i većinom glumačke postave oslanja na kratki film Ograda.

IRENA MARKOVIĆ (Hrvatska)

Producentica. Rođena je 1965 u Zagrebu gdje je završila studij matematike i informatike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala na EAVE (European Audiovisual Enterpreneurs) 2008. Pohađala i završila više produkcijskih radionica (Film Finance Forum, Luxembourg – EAVE; Film Marketing, Luxembourg – EAVE; Transregional group Eurodoc; EP2C, Luxembourg). Suosnivačica je i direktorica produkcijske kuće Focus Media. Radi kao producentica na različitim projektima. Godine 2006. producirala je dugometražni igrani film, Ajde, dan... prođi... redatelja Matije Klukovića. Međunarodnu premijeru film je imao 2007. na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, a osvojio je Zlatna kolica na Zagreb Film Festivalu 2006. Izvršna je producentica kratkog filma Ciao mama Gorana Odvorčića koji je bio u službenoj konkurenciji Cannesa 2009. godine. Producirala je dugometražni igrani film Penelopa redatelja Bena Ferrisa (australsko-hrvatska koprodukcija) koji je premijeru imao na Pula Film Festivalu 2009., a osvojio je nagradu Van Gogh na Amsterdam Film Festivalu. Hrvatska je producentica filma TIR redatelja Alberta Fasul, koji je osvojio nagradu za najbolji film na Međunarodnom filmskom festivalu u Rimu 2013., Zlatnog Marka Aurelija, kao i poljskoga dugometražnog igranog filma Catalina Denijala Hasanovića te bugarskoga dugometražnog igranog filma Roumena Zornitse Sophie. Producentica je dugometražnog igranog filma Tereza37 Danila Šerbedžije, nagrađenog sa šest Zlatnih Arena na Pulskom filmskom festivalu 2020. (za najbolji film, režiju, scenarij, montažu, masku i sporednu žensku ulogu). Trenutačno radi kao hrvatska producentica bugarskoga dugometražnog igranog filma Majka Zornitse Sophie koji je u postprodukciji.

DAVID LUŠIČIĆ (Hrvatska)

Redatelj, scenograf, arhitekt. David Lušičić rođen je 1976. u Rijeci. Završio je studij filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, magisterij scenografije na Central Saint Martins na sveučilištu University of Arts u Londonu te studij arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Radi kao producent, redatelj, predavač i voditelj organizacije Greta Creative Network u sklopu koje je pokrenuo Galeriju Greta, te program novih medija i festival videoumjetnosti Interface. Radio je kao nezavisni ekspert za audiovizualne umjetnosti na evaluaciji projekata pri EACEA u Bruxellesu. Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti te na Visokom učilištu Algebra u Zagrebu na kolegijima Vizualizacija storytellinga, Vizualni interaktivni mediji te Prezentacijske tehnike. Nakon završetka produkcije svoga prvog filmskog projekta, igranog omnibusa Trasmania koji je premijerno prikazan na Sarajevo Film Festivalu 2016., u potpunosti se posvećuje filmskom stvaralaštvu te pokreće nezavisnu produkciju u sklopu koje producira niz audiovizualnih projekata. Autor je nekoliko kratkometražnih filmova od kojih je posljednji Faceless nagrađen kao najbolji film Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva te kao najbolji regionalni film na Liburnija Film Festivalu 2020. Trenutačno završava svoj prvi dugometražni dokumentarni film Mlungu – Bijeli Kralj i razvja svoj drugi dugometražni igrani film Via Roma.

ONE TAKE FILM FESTIVAL GRAND PRIX

Grand Prix dodjeljuje se najboljem filmu u Glavnom programu. Grand Prix One Take Film Festivala je kocka veličine 10 kubičnih centimetara načinjena od lijepljenog prozirnog pleksiglasa mat obrade. Na jednoj od stranica kocke je kružni otvor, a pogled u njega otkriva tekst primjeren One Take Film Festivalu.

O AUTORICI NAGRADE

Margareta Lekić rođena je 1982. u Osijeku. Kiparstvo je studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2004. izlaže na skupnim izložbama (npr. Essl Award – finale u galeriji GALU-rija u Zagrebu, 2005.; Pasionska baština u galerija Krištof Stanković u Zagrebu, 2006., druga nagrada; Inter(Aktiv) u galeriji Studentskog centra u Zagrebu, 2006.; Glass Cube u sklopu smotre Frankfurt Luminale 2006. u Mainzu). Njezino umjetničko stvaralaštvo uključuje i javne radove (npr. skulptura Kokot na Hvaru, 2005.) te performans Problem deconstructed u Indiani u SAD-u.

Preuzmite katalog ovdje.

DIREKTORICA / SANJA ŠAMANOVIĆ
IZVRŠNA PRODUCENTICA / ALISA ERCEG
KOORDINATORICA FESTIVALA / ALICIA MIHALIĆ
ODNOSI S JAVNOŠĆU / DUBRAVKA MAUER
VIZUALNI IDENTITET / KRSTO JARAM
UREDNICA SADRŽAJA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA / VIKTORIJA KRČELIĆ
VODITELJ PROJEKCIJA I ONLINE IZDANJA / LOVRO ČEPELAK
UREDNIK KATALOGA / BOŠKO PICULA
PREVODITELJICA / JELENA GROBENSKI

NEWSLETTER PRIJAVA

Ostavi svoj mail i gledaj filmove

Svečano zatvoren 11. One Take Film Festival

Nakon tri festivalska dana, 24. listopada u kinu Tuškanac svečanom dodjelom nagrada zatvoren je 11. One Take Film Festival.

Tročlani žiri u sastavu redateljica i prošlogodišnja pobjednica Lendita Zequiraj, producentica Irena Marković i redatelj David Lušičić, Grand Prix 11. One Take Film Festivala dodijelili su kratkom igranom filmu Havaji/Hawaii, iranskog redatelja Morteza Fereydounija. Svoju odluku obrazložili su riječima: Jednoglasnom odlukom žirija, nagradu za najbolji film osvaja kratki igrani film Havaji u kojemu se paralelne priče isprepliću u jednom kadru. Film nam nudi komadiće života svojih likova zaranjajući u samu srž međuljudskih odnosa u patrijarhalnom društvu, a gdje scenarij živote stvarnih ljudi uzima gotovo od riječi do riječi isa suptilnošću, ali i sirovošću, pokazuje borbu s pravilima i načine njihova kršenja. Posvećenost detaljima i pažljiva režija čine ovaj kadar istaknutim filmskim ostvarenjem.

Na završnoj večeri dodijeljena je i 12. nagrada Vedran Šamanović, u čast prerano preminuloga hrvatskog snimatelja i redatelja, kao najviše godišnje filmsko priznanje filmskom umjetniku koji je te godine, u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu. Tročlani žiri u sastavu redateljica Dana Budisavljević, i filmske kritičarke Jelena Pašić i Diana
Nenadić dodijelili su nagradu Mateji Zidarić za eksperimentalni film Plejade uz obrazloženje: Različiti tipovi digitalne slike prepliću se i stvaraju gusto vizualno tkanje, filmsko ruho koje se spretno i domišljato rastvara u asocijativnu mrežu sačinjenu od vizualnih i jezičnih pojmova te dosjetljivih analogija. Polazeći od osobnog, s nastojanjem da se uhvati ukoštac s vlastitim strahovima, autorica Plejadama pogled upire uvis, u univerzum, ali i ispred sebe – u ultrazvučnu sliku koja pred nju postavlja prijetnju neželjene dijagnoze, ali i u ekran računala kojim će se otisnuti u proces suočavanja i prihvaćanja neizvjesnosti. Primajući nagradu, autorica Mateja Zidarić zahvalila se žiriju na nagradi rekavši kako je u Kinoklubu Zagreb aktivna od 2018. i da na žalost nije upoznala Vedrana, ali da su za sadašnjost i budućnost Kinokluba zaslužni današnji predsjednici, ali u velikoj mjeri i ostavština bivših među kojima je jedan od značajnijih upravo Vedran Šamanović. I za kraj kako je rekla KKZ Šamanović KKZ Mateji.

Na kraju svečanosti, direktorica festivala Sanja Šamanović zahvalila se publici, i onoj koja je filmove pratila uživo u kinu Tuškanac i mnogobrojnoj publici koji su filmove pratili online. Zahvalila se dugogodišnjim suradnicima, koji su kroz ove godine prošli kroz organizacijski tim. Od 2003 kada je festival pokrenut bili su tu Vedran, Goran, Krsto koji je još uvijek dio festivalskog tima, Irena, Alicia, Ljubo, Mladen, Alisa, Dubravka, Boško, Davorka, Marija, Andra, Kristina, Ksenija, Vanja i mnogi drugi koji su festival doveli do ovog jedanaestog. Najavila je novi organizacijski tim za sljedeće festivalsko izdanje i pozvala publiku na 12. One Take Film Festival koji će se održati 2022. godine.

Nakon dodjele nagrada publika je imala priliku pogledati oba pobjednička filma i ovogodišnji Last Take, film Nomofobija bosanskohercegovačkog redatelja Ade Hasanovića