![]() |
Filmovi kao odraz nove stvarnosti koja ne čekapiše
Prvi festival 2003., pa drugi 2004. i nakon toga svake parne. A onda je nakon velikog broja prijava, neizvjesnih priprema i hibridnog održavanja stigao rezultat gledanosti programa preko platforme. I sve muke oko koronaorganizacije izbrisane su te je donesena odluka poprilično neobična za ova današnja, neizvjesna vremena. Naime, odlučili smo da nećemo čekati dvije godine. Odlučili smo ponovno krenuti s godišnjim izdanjem. I odlučili smo se ponovno za hibridni koncept. I bez trunka sumnje sigurni smo da smo donijeli – dobru odluku. Jer filmovi koje ćete imati prilike pogledati na ovogodišnjem 11. One Take Film Festivalu to dokazuju. Godinu dana sve je gotovo stalo, a onda smo naučili živjeti i raditi s koronom, filmovi se pripremaju, snimaju, završavaju, i oni polako, ali sigurno postaju odrazom neke nove realnosti, realnosti koja nema vremena čekati dvije godine. A publika, ni ona ne želi čekati. Počesto znamo žaliti za nekim prošlim vremenima, za vremenima kada je odlazak na kinoprojekcije predstavljao posebno, gotovo mistično iskustvo sjedenja u zamračenom kinu čekajući u tišini da film započne. No, vremena su se promijenila, a s njima i mi sami. I kao što smo prihvatili suživot s koronom, postupno ali sigurno prihvatili smo i dostupnost festivalskih filmskih programa na internetu, prihvatili smo da filmove gledamo kada želimo i koliko puta želimo. I ne mislim da je to loše. Naprotiv, time smo proširili našu publiku, a svakoga novog gledatelja ovako specifične filmske forme smatram – festivalskim uspjehom. A ja, i ja sam se prilagodila, ja sam prihvatila da će rijetko tko moje brižno koncipirane slotove iz udobnosti svoga dnevnog boravka gledati onako kako sam ja zamislila. To ostavljam za festivalsku kino publiku. Ostali će preskakati pojedine filmove, neke će ubrzavati, na neke će se vraćati. Ipak, da budem iskrena, nisam prihvatila, trudim se prihvatiti. Vremena i navike se mijenjaju. Gledam svog sina, dvanaestogodišnjaka, koji, mogla bih reći da doista voli gledati filmove, a gledam njegov nemir i nestrpljenje dok gleda filmove. Jasno je da kino današnjim generacijama priključenim dvadeset četiri sata na internet ne znači što i meni. No, trudim se učiti ga kako se gledaju filmovi, trudim se naučiti ga da se film ne prekida na pola da bi se pogledalo što ima na Tik Toku ili tko je promijenio status. I trudim se naučiti ga cijeniti trud koji su autori uložili u filmove. Trudim se s njim pričati o filmovima. I – trudim se naučiti ga da se film ne gleda na mobitelu!
|
18:00 - 22:00 | ONE TAKE IN SPACE | A Person Walking on Tiptoe |
Beneath | ||
Every Skin Contains a Will | ||
I Exist | ||
15:00 | ALMOST ONE | Hostel |
Grad zaboravljenih stvari | ||
Psi | ||
Iz blizine | ||
16:00 | KONKURENCIJA 1 | Gladijator |
Dijagonala | ||
Lovac na duše | ||
Među živima | ||
Pripovijedanje. Priče. | ||
Tâm | ||
Oprosti mi | ||
Havaji | ||
18:00 | ONE TAKE IN INDIA | Čovjek i njegov čamac |
Dosadašnja priča | ||
Stare uspomene | ||
Lisica | ||
20:00 | KONKURENCIJA 2 | 52 herca |
Vlasništvo | ||
U redu, sutra | ||
Histerija | ||
16:00 | KONKURENCIJA 3 | Čudo svetog Antuna |
Trijaža | ||
Fleksibilni izbori | ||
Buke | ||
Kosa | ||
Olabavljeni vijak | ||
Sofia | ||
17:00 | ONE TAKE (IN)EQUALITY | Moljac |
Kasno je | ||
Čekanje | ||
Podređena | ||
Leo | ||
Omot | ||
Svi za jednog i jedan za sve | ||
18:00 | KONKURENCIJA 4 | Radionički programi |
Kad plešem zemlja drhti | ||
Nema mjesta za mene | ||
Sranja se događaju | ||
Slobodan | ||
Skoro ponoć | ||
Vještičja trilogija 13+ | ||
20:30 | DODJELA NAGRADA | Dodjela |
Projekcija pobjedničkog filma - GRAND PRIX ONE TAKE FILM FESTIVALA | ||
Projekcija pobjedničkog filma - nagrada VEDRAN ŠAMANOVIĆ | ||
Last Take - Nomophobia | ||
23. 10. 2021. | Program Konkurencije I, II, III i IV |
Almost One | |
One Take In India | |
24. 10. 2021. | Program Konkurencije I, II, III i IV |
One Take (In)Equality | |
Last Take | |
Za gledanje filmova potrebno je prijaviti se svojom email adresom.
U izbornicima KONKURENCIJA, ALMOST ONE, ONE TAKE (IN)EQUALITY, ONE TAKE IN INDIA I LAST TAKE kliknite na sliku izabranog filma pri čemu se otvara poveznica za gledanje.
Filmovi iz programa KONKURENCIJA bit će dostupni za gledanje od 23. listopada od 00:01 UTC+02 do 24. listopada 2021. do 23:59 UTC+02.
Filmovi iz programa ALMOST ONE I ONE TAKE IN INDIA bit će dostupni za gledanje 23. listopada 2021. od 00:01 UTC+02 do 23:59 UTC+02
Filmovi iz programa ONE TAKE (IN)EQUALITY i LASTA TAKE bit će dostupni za gledanje 24. listopada 2021. od 00:01 UTC+02 do 23:59 UTC+02
Svi filmovi koji nisu na engleskom jeziku imaju titlove na engleskom jeziku. Titlovi se uključuju u video playeru klikom na ikonu CC te odabirom engleskog jezika.
![]() |
O NAGRADINagrada Vedran Šamanović dodjeljuje se, u čast prerano preminuloga hrvatskog snimatelja i redatelja, kao najviše godišnje filmsko priznanje filmskom umjetniku koji je te godine, u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu. Odlučujući o dobitniku nagrade, ocjenjivački sud iz cjelokupne ponude hrvatske kinematografije u proteklih dvanaest mjeseci treba izdvojiti djelo i lik filmaša koji je najbliži istraživačkom i svestranom profilu umjetnika čije ime nagrada nosi. Prema pravilniku koji supotpisuje pet filmskih udruga-osnivačica Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Hrvatski filmski savez, u konkurenciju za nagrade ulaze svi hrvatski filmovi javno prikazani od 30. lipnja prethodne do 1. srpnja tekuće kalendarske godine, s iznimkom posljednje dvije godine kada je zaključni dan za selekciju filmova bio dan prijave na Dane hrvatskog filma.. |
![]() |
Hrvatski snimatelj, redatelj i fotograf Vedran Šamanović (Split, 1968. – Zagreb, 2009.) kao filmski autor višestruko nagrađivan u domovini i inozemstvu, idejni je začetnik i dugogodišnji direktor One Take Film Festivala te je u dogovoru s udrugama koje su Nagradu osnovale dogovoreno da se i ovogodišnji dobitnik proglasi na One Take Film Festivalu. Nakon proglašenja pobjednika publika će imati priliku pogledati nagrađeni film u zagrebačkom kinu Tuškanac, u nedjelju, 24. listopada. Dobitnica ovogodišnje Nagrade je redateljica Mateja Zidarić za eksperimentalni film Plejade. |
Ovogodišnji ocjenjivački sud nagrade Vedran Šamanović čini redateljica Dana Budisavljević, filmska kritičarka Jelena Pašić te filmska kritičarka Diana Nenadić.
Dana Budisavljević diplomirala je na Odsjeku za filmsku i TV montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao montažerka, asistentica produkcije i organizatorica filmskih festivala. Kao redateljica debitirala je dokumentarcem Sve 5!, a širu popularnost stekla je obiteljskim filmom o "coming outu" Nije ti život pjesma Havaja. Producirala je više dokumentarnih i igranih filmova. Njezin prvi autorski dugometražni film Dnevnik Diane Budisavljević, premijerno prikazan na Pulskom filmskom festivalu 2019. osvojio je šest nagrada postavši prvim filmom koji je u 66. godina najstarijega hrvatskog festivala osvojio nagrade žirija, kritike i publike, a ujedno je i prvi film jedne autorice koji je osvojio Veliku Zlatnu arenu za najbolji film.
Jelena Pašić završila je studij povijesti umjetnosti i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu. Surađivala je na raznim izložbeno-istraživačkim projektima, koordinirala i organizirala nekoliko izložbi i radionica, a o temama iz područja suvremene umjetničke prakse, dizajna i arhitekture objavila je tekstove u časopisima Zarez, Život umjetnosti, Kvartal te u emisiji Triptih Hrvatskog radija. Redovito objavljuje tekstove i recenzije i u filmskom časopisu Filmonaut. Od 2013. zaposlena je u Umjetničkoj organizaciji Zagreb Film Festival.
Diana Nenadić diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Objavljivala je u Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, Quorumu, Vijencu, Kolu, Zarezu, Hrvatskom filmskom ljetopisu i dr., te uređivala filmske emisije (Filmoskop, Filmološki ogledi i Teorija u prvom licu) na Trećem programu Hrvatskoga radija. Od 2000. urednica je naklade i kuratorica filmskog arhiva Hrvatskog filmskog saveza te popratnih programa na ZagrebDoxu i Zagreb Film Festivalu. Dvostruka je dobitnica godišnje nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiku (1996. i 2006.). Od 2008. do 2013. obnaša dužnost potpredsjednice, od 2013. do 2017. i predsjednice Hrvatskog društva filmskih kritičara.
Nagrada Vedran Šamanović za 2021. godinu dodjeljuje se filmu Plejade Mateje Zidarić. S digitalnim su tehnologijama polje i mogućnosti filmskog medija radikalno prošireni, kako na stilskoj i formalnoj, tako i na estetskoj i semantičkoj razini. U jednom je tekstu njemačka umjetnica i teoretičarka Hito Steyerl predložila da se povijest umjetnosti 20. stoljeća protumači kao pokušaj da se anticipira strojna slika, da slika koju proizvode mašine za druge uređaje bude razumljivija čovjeku, da čovječanstvo s vremenom prisvoji posthumani pogled koji sve više određuje današnjicu. Možda doista postoji nešto emancipatorno u toj ideji, no ne bi li zadatak digitalne slike, koja je i tako nastala kao posljedica nesalomljive ljudske potrebe za znanjem, ipak trebao biti da nas vrati onom suštinski humanom, da proširi naše razumijevanje svijeta?
Film Plejade Mateje Zidarić čini upravo to. Različiti tipovi digitalne slike prepliću se i stvaraju gusto vizualno tkanje, filmsko ruho koje se spretno i domišljato rastvara u asocijativnu mrežu sačinjenu od vizualnih i jezičnih pojmova te dosjetljivih analogija. Polazeći od osobnog, s nastojanjem da se uhvati ukoštac s vlastitim strahovima, autorica Plejadama pogled upire uvis, u univerzum, ali i ispred sebe – u ultrazvučnu sliku koja pred nju postavlja prijetnju neželjene dijagnoze, ali i u ekran računala kojim će se otisnuti u proces suočavanja i prihvaćanja neizvjesnosti.
Slike montirane u više slojeva – od WhatsApp poruka, preko satelitskih snimki površine Mjeseca i ultrazvučnih snimki ženskoga tijela, pa do scrollanja Googleom i snimki autorice zabilježene web kamerom – korespondiraju sa sedimentacijama značenja i simbola koji sežu sve do antike. Autorica ih koristi kako bi u dvanaest minuta trajanja filma ispričala priču o strahu i nadi, o slabosti i snazi, o pojedinačnom i o vječnom. Drevno se ovdje stapa sa sadašnjošću, mitologija sa stvarnošću, nepoznato s poznatim, mikro se pretvara u makro, ono što je daleko postaje blisko, a (žensko) tijelo postavlja se u suglasje s univerzumom. Osobno je u ovom slučaju transponirano u univerzalno (lat. universalis, od lat. universus = svekoliki), a pokret u (filmskoj) slici sukladan je kretanjima uma u stalnoj potrazi za odgovorima. I u tom pokretu (motion) nastaje emocija (emotion).
eksperimentalni, Hrvatska, 2020./2021.
boja, crno-bijeli, 12 min
redateljica / Mateja Zidarić
scenaristica / Mateja Zidarić
snimateljica / Mateja Zidarić
producentica / Mateja Zidarić (Kinoklub Zagreb)
![]() |
O FILMUDogodio se mali pomak u jednom od mikrokozmosa. Za taj pomak voljno upisujem značenje posuđeno iz mitologije. Mit kao metafora, ili mit kao sredstvo za uništenje svakodnevnih strahova koji bi mogli naići... |
![]() |
O AUTORICIMateja Zidarić diplomirala je matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Diplomski rad posvetila je istraživanju matematičkog sadržaja u književnim djelima, a sličnim se radom bavi i na filmu. Godine 2016. godine upisala je početnu filmsku školu u Kinoklubu Zagreb te tijekom idućih godina i glumačke radionice (2017./18., Kubus). Od 2018. prijavljuje se na radionice u Kinoklubu Zagreb (Nisam od jučer, Glitch art, Skica, proba, igra, Ljetna Avantura, Film esej) te na online radionicu Enigmatične slike s Fredom Kelemenom (Kinoklub Split). U istom razdoblju radi filmove Nepovrat (2018., radionica Nisam od jučer), Space Deposits (2019., radionica Skica, proba, igra), Hamilton Walk (2020.), Crvena (2020., radionica Film esej) i Plejade (2020./21., radionica Filmski dokumentarizam). Prije dvije godine sastavila je i vodila program unutar projekcijskih subota (Istraživačka subota), povezujući tako eksperimentalni film i odabrane znanstvene koncepte. Ove je godine za svoj rad Plejade osvojila nagradu za najbolji eksperimentalni film na 30. danima hrvatskog filma u Zagrebu. |
![]() |
LENDITA ZEQIRAJ (Kosovo)Producentica, scenaristica i redateljica. Lendita Zeqiraj, koja svoje filmove ponekad potpisuje i kao dizajnerica produkcije, rođena je 1972. u Prištini. Ona je filmašica i vizualna umjetnica koja je završila diplomski i poslijediplomski studij vizualnih umjetnosti na Kosovskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Prištini, a u Parizu je studirala estetiku filma na Université Paris 8 Vincennes-Saint-Denis. Godine 2014. proglašena jenacionalnom filmskom autoricom godine te je nagrađena od strane kosovskog Ministarstva kulture, a njezini kratkometražni filmovi Balkon i Ograda prikazani su na više od 250 festivala diljem svijeta. Film Balkon iz 2013. tako je premijeru doživio na 70. venecijanskom filmskom festivalu, a prikazan je i na festivalima u Varšavi, Palm Springsu, Busanu i nizu ostalih, te je osvojio preko 35 nagrada, uključujući Special Jury Award na American Film Institute FEST-u 2013. godine. I film Ograda prikazan je na mnogobrojnim festivalima, uključujući Palm Springs International Film Festival ShortFest, a nagrađen je na desetak međunarodnih festivala među kojima je i prošlogodišnji One Take Film Festival. Autorica je 2019. debitirala u dugom metru humornom dramom Aga's House, koja se dijelom zapleta i većinom glumačke postave oslanja na kratki film Ograda. |
![]() |
IRENA MARKOVIĆ (Hrvatska)Producentica. Rođena je 1965 u Zagrebu gdje je završila studij matematike i informatike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala na EAVE (European Audiovisual Enterpreneurs) 2008. Pohađala i završila više produkcijskih radionica (Film Finance Forum, Luxembourg – EAVE; Film Marketing, Luxembourg – EAVE; Transregional group Eurodoc; EP2C, Luxembourg). Suosnivačica je i direktorica produkcijske kuće Focus Media. Radi kao producentica na različitim projektima. Godine 2006. producirala je dugometražni igrani film, Ajde, dan... prođi... redatelja Matije Klukovića. Međunarodnu premijeru film je imao 2007. na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, a osvojio je Zlatna kolica na Zagreb Film Festivalu 2006. Izvršna je producentica kratkog filma Ciao mama Gorana Odvorčića koji je bio u službenoj konkurenciji Cannesa 2009. godine. Producirala je dugometražni igrani film Penelopa redatelja Bena Ferrisa (australsko-hrvatska koprodukcija) koji je premijeru imao na Pula Film Festivalu 2009., a osvojio je nagradu Van Gogh na Amsterdam Film Festivalu. Hrvatska je producentica filma TIR redatelja Alberta Fasul, koji je osvojio nagradu za najbolji film na Međunarodnom filmskom festivalu u Rimu 2013., Zlatnog Marka Aurelija, kao i poljskoga dugometražnog igranog filma Catalina Denijala Hasanovića te bugarskoga dugometražnog igranog filma Roumena Zornitse Sophie. Producentica je dugometražnog igranog filma Tereza37 Danila Šerbedžije, nagrađenog sa šest Zlatnih Arena na Pulskom filmskom festivalu 2020. (za najbolji film, režiju, scenarij, montažu, masku i sporednu žensku ulogu). Trenutačno radi kao hrvatska producentica bugarskoga dugometražnog igranog filma Majka Zornitse Sophie koji je u postprodukciji. |
![]() |
DAVID LUŠIČIĆ (Hrvatska)Redatelj, scenograf, arhitekt. David Lušičić rođen je 1976. u Rijeci. Završio je studij filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, magisterij scenografije na Central Saint Martins na sveučilištu University of Arts u Londonu te studij arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Radi kao producent, redatelj, predavač i voditelj organizacije Greta Creative Network u sklopu koje je pokrenuo Galeriju Greta, te program novih medija i festival videoumjetnosti Interface. Radio je kao nezavisni ekspert za audiovizualne umjetnosti na evaluaciji projekata pri EACEA u Bruxellesu. Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti te na Visokom učilištu Algebra u Zagrebu na kolegijima Vizualizacija storytellinga, Vizualni interaktivni mediji te Prezentacijske tehnike. Nakon završetka produkcije svoga prvog filmskog projekta, igranog omnibusa Trasmania koji je premijerno prikazan na Sarajevo Film Festivalu 2016., u potpunosti se posvećuje filmskom stvaralaštvu te pokreće nezavisnu produkciju u sklopu koje producira niz audiovizualnih projekata. Autor je nekoliko kratkometražnih filmova od kojih je posljednji Faceless nagrađen kao najbolji film Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva te kao najbolji regionalni film na Liburnija Film Festivalu 2020. Trenutačno završava svoj prvi dugometražni dokumentarni film Mlungu – Bijeli Kralj i razvja svoj drugi dugometražni igrani film Via Roma. |
![]() |
ONE TAKE FILM FESTIVAL GRAND PRIXGrand Prix dodjeljuje se najboljem filmu u Glavnom programu. Grand Prix One Take Film Festivala je kocka veličine 10 kubičnih centimetara načinjena od lijepljenog prozirnog pleksiglasa mat obrade. Na jednoj od stranica kocke je kružni otvor, a pogled u njega otkriva tekst primjeren One Take Film Festivalu. |
![]() |
O AUTORICI NAGRADEMargareta Lekić rođena je 1982. u Osijeku. Kiparstvo je studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2004. izlaže na skupnim izložbama (npr. Essl Award – finale u galeriji GALU-rija u Zagrebu, 2005.; Pasionska baština u galerija Krištof Stanković u Zagrebu, 2006., druga nagrada; Inter(Aktiv) u galeriji Studentskog centra u Zagrebu, 2006.; Glass Cube u sklopu smotre Frankfurt Luminale 2006. u Mainzu). Njezino umjetničko stvaralaštvo uključuje i javne radove (npr. skulptura Kokot na Hvaru, 2005.) te performans Problem deconstructed u Indiani u SAD-u. |
Preuzmite katalog ovdje.